Mir je Božji dar

Predragi vjernici!

1. Crkva nam i ove 2007. godine, na njezin prvi dan, naviješta riječi blagoslova što ga Bog stavlja u Mojsijeva usta da pouči svećenike kako će blagoslivljati izraelski narod:
„Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” (Br 6, 24-26).
Starozavjetni blagoslovni obrazac svečano nam otvara novu građansku godinu. Boga zazivamo da svrati svoj pogled na nas, da nas obasja, da nam bude milostiv i mir nam podari. Neka ova prekrasna molitva oplemeni naše dobre želje koje obično izmjenjujemo jedni s drugima na početku nove godine. Željeti da Božje lice nad nekim zasja, poziv je u prisnost s Bogom, a to je najsigurniji zalog blaženstva na zemlji. Ima li što ljepše, nego li poželjeti da u godini koja započinje živimo kao Božji ukućani? Molimo Oca za dar njegova Duha da se u novoj godini Božji blagoslov izlije na grad Zagreb, našu Nadbiskupiju, našu domovinu Hrvatsku i sav svijet. Tim blagoslovom neka budu dotaknuti svi ljudi: bolesni i nemoćni, beskućnici i obespravljeni, ljudi koji imaju vlast, djeca i mladi, učitelji i odgojitelji, obitelji i zajednice. Draga braćo i sestre, vama i svima vašima, vjernicima Zagrebačke nadbiskupije i svim ljudima dobre volje, od srca čestitam Novu godinu. Zazivajući Božji blagoslov na sve, pozivam vas da svoju nadu položite u Boga.
2. Prijelaz iz stare u novu godinu obilježen je u Zagrebu mladima. Deseci tisuća mladih iz raznih zemalja Europe i drugih kontinenata došlo je proteklih dana u Zagreb na hodočašće povjerenja na zemlji. Oni su se za ovaj susret pripremali u svojim zajednicama. U središtu njihovih dana u Zagrebu bila je molitva. Mnogi od njih ostavljaju nam svjedočenje mladih ljudi koji teže miru, šutnji, molitvi; ljudi koji traže Boga. U očima tih mladih ljudi sja vedrina, radost i mir. Molimo da ih Bog učini svjedocima Evanđelja nade za budućnost Europe i svijeta.
Zahvaljujem ekumenskoj zajednici iz Taizéa u Francuskoj koja se odazvala našem pozivu i s mnogo zalaganja organizirala 29. europski susret mladih u Zagrebu, u Hrvatskoj. S nama koncelebrira svetu misu mons. Benoít Rivíer, biskup biskupije Autun, na području koje se nalazi samostan Taizé. Zahvaljujem mu za pohod i zajedništvo.
Zahvaljujem Zagrepčanima, našim gradskim vlastima, posebno našim svećenicima, župnicima, redovničkim zajednicama, a osobito našim obiteljima koje su velikodušno prihvatile mlade, otvorili im svoja srca i svoje kuće. Ponosni smo na hrvatsku gostoljubivost. To su mi organizatori kao i mnogi mladi vjernici iz raznih zemalja Europe zahvalno naglasili u susretima ovih dana. Ovo je treći od 29 tezeovskih susreta na kojemu su svi gosti bili udomljeni u obiteljima tako da nisu bile potrebne školske i druge dvorane za prenoćište.
Prvi europski masovni susret mladih u Zagrebu i Hrvatskoj u našoj novijoj povijesti organizirala je Crkva i Crkva je u njemu sudjelovala na razne načine. Dok su ulice našega Grada preplavljene mnoštvom jezika, a naše crkve odzvanjaju radosnim pjevom, osjećamo ljepotu ljudskoga zajedništva koje dopušta Evanđelju da ga oplemeni. U ovoj Euharistiji molimo za sve mlade vjernike našega Grada, Hrvatske, Europe i svijeta da se dadu voditi Kristovim svjetlom koje je obasjalo Betlehemsku noć.
3. Draga braćo i sestre, sveti Pavao u Poslanici Galaćanima, u svjetlu božićnog otajstva, govori nam o dostojanstvu ljudske osobe, o Božjem posinstvu: „Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga (…) da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’ Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu” (Gal 4,4-7). Božje posinstvo uzdiže čovjeka u dostojanstvo djeteta Božjeg. Po Isusu Kristu mi postajemo Božji.
I za današnji Svjetski dan mira Sveti Otac Benedikt XVI. poslao nam je posebnu poruku koja se usredotočuje na temu: „Osoba, srce mira”. Papa poziva Kristove vjernike, i zajedno s njima sve ljude dobre volje, da se u svjetlu dostojanstva ljudske osobe zalažu za pravdu i mir. Zauzimanje za dostojanstvo svake ljudske osobe širi prostore mira i zajedništva među ljudima. „Budući da je stvoren na Božju sliku, čovjek ima dostojanstvo osobe. On nije nešto, već netko. Kadar je upoznati sebe, posjedovati samoga sebe, slobodno se darivati i uspostaviti zajedništvo s drugim osobama” (br. 2).

Mir je Božji dar, on je karakteristika Božjeg djelovanja, što se očituje kako u stvaranju svijeta tako i u otkupljenju ljudskog roda. Mir je i zadatak koji od svakoga iziskuje osobni odgovor. Kriterij na kojem će se nadahnjivati taj odgovor mora jednostavno biti poštivanje pravila kojima se pojedinci trebaju voditi u svome djelovanju i na osnovu kojih se tkaju uzajamni odnosi što se temelje na pravdi i solidarnosti, upisani u savjestî, u kojima se kao u nekom zrcalu odražava mudri Božji naum (usp. br. 3).
4. Papa naglašava da se mir temelji na poštivanju svih ljudi. „Dužnost poštivanja svakog ljudskog bića, u čijoj se naravi odražava Stvoriteljev lik, ima za posljedicu da nije dopušteno ophoditi se prema osobi kako se kome prohtije. Onaj koji raspolaže velikom političkom, tehnološkom i ekonomskom moći ne smije se njome koristiti da krši pravâ siromašnijih… Svjesna toga, Crkva je pobornica temeljnih prava svake osobe. Ona u prvom redu promiče i brani poštivanje života i vjerske slobode svakog pojedinca.
Poštivanje prava na život u svim njegovim fazama predstavlja načelo od presudne važnosti: život je dar kojim čovjek ne može potpuno raspolagati. Slično tome, afirmiranjem prava na vjersku slobodu ljudsko se biće dovodi u vezu s nečim što ga natkriljuje, to jest s vrhunaravnim počelom pa zbog toga nije nipošto podložno ljudskoj samovolji. Pravo na život i slobodno ispovijedanje vlastite vjere u Boga nije u čovjekovoj moći. Mir zahtijeva da se jasno razgraniči što jest a što nije dano čovjeku na raspolaganje. Na taj će se način izbjeći neprihvatljiva zadiranja u onu baštinu vrijednosti koja je vlastita čovjeku kao takvom” (br. 4).
Što se tiče prava na život, Benedikt XVI. jasno ukazuje na mnogovrsna njegova kršenja u suvremenom svijetu: uz žrtve oružanih sukoba, terorizma i raznih oblika nasiljâ, tu su i tihe žrtve onih koji umiru od gladi, kao i žrtve usmrćenih pobačajem, eksperimentiranjem na ljudskim zamecima i eutanazijom. „Kako u svemu tome ne vidjeti napad na mir?”, pita Papa. „Pobačaj i eksperimentiranje na ljudskim zamecima predstavljaju izravno nijekanje onog stava prihvaćanja prema drugome što je nužan preduvjet za uspostavu trajnih odnosa mira”, kaže Sveti Otac (br. 5).
Što se pak tiče slobodnog izražavanja vlastite vjere, Benedikt XVI. spominje dvojaku poteškoću na tom području kao zabrinjavajući znak pomanjkanja mira u svijetu. To su teškoće na koje kako kršćani, tako i vjernici ostalih religija, često nailaze u ostvarivanju prava na javno i slobodno ispovijedanje vlastitih vjerskih uvjerenja, tako da nekima nije samo priječeno slobodno ispovijedanje vlastitih vjerskih uvjerenja, nego su zbog njih i progonjeni. Nadalje, kaže Papa, postoje režimi koji svima nameću jednu religiju, dok s druge strane neki sustavi često ne potiču toliko nasilne progone, koliko sustavno izvrgavaju poruzi religiozna uvjerenja. I u jednom i u drugom slučaju ne poštuje se temeljno ljudsko pravo, što ima ozbiljne posljedice za miran suživot. Promicanje takvog mentaliteta i kulture nikako ne pridonosi miru.
5. Danas mir ne ugrožavaju samo sukobi između ideologijâ. Ugrožavaju ga isto tako ravnodušnost spram onoga što predstavlja istinsku čovjekovu narav. Mnogi naši suvremenici niječu postojanje jedne posebne ljudske naravi te tako širom otvaraju vrata najneobičnijim tumačenjima onoga što doista čini ljudsko biće. I tu je potrebna jasnoća. Naime, “slaba” vizija osobe, koja za sobom ostavlja široki prostor u koji lako nahrupe svakojaka, pa čak i najčudnija, poimanja osobe, samo naizgled promiče mir. U stvarnosti ona priječi istinski dijalog i utire put samovolji vlastodržaca, te na kraju samu osobu ostavlja nezaštićenu, a ona, uslijed svega toga, postaje laki plijen tlačitelja i nasilnika (usp. br. 11).
Na obranu ljudskih prava neprestano pozivaju međunarodna tijela i, na poseban način, Organizacija Ujedinjenih naroda, koja je svojom Općom deklaracijom iz 1948. postavila kao temeljni zadatak promicanje ljudskih prava. Na tu se deklaraciju gleda kao na neku vrstu moralne obaveze koju je preuzelo čitavo čovječanstvo. To je ispravno osobito ako se prava opisana u toj deklaraciji smatra nečim što nema svoj temelj u odluci koju su odobrili ljudi na nekom svom zborovanju, već u samoj čovjekovoj naravi i njegovu neotuđivom dostojanstvu osobe koju je stvorio Bog. Stoga, Sveti Otac naglašava kako je važno da međunarodna tijela ne izgube iz vida naravni temelj ljudskih prava. To će ih očuvati od opasnosti, koja nažalost uvijek prijeti, da se malo po malo tim pravima prida tek pozitivističko tumačenje. Ukoliko bi se to dogodilo, međunarodna bi tijela izgubila potrebni autoritet za ostvarivanje uloge branitelja temeljnih prava osobe i narodâ, a to je upravo i smisao njihova postojanja i djelovanja (usp. br. 13).
Benedikt XVI. na kraju ovogodišnje Poruke za Svjetski dan mira poziva sve kršćane da budu neumorni mirotvorci i odvažni branitelji dostojanstva osobe i njezinih neotuđivih prava. Naime, u Kristu pronalazimo uzvišene razloge zbog kojih moramo postati nepokolebljivi branitelji ljudskoga dostojanstva i hrabri graditelji mira. Sveti Otac Poruku završava molitvenim zazivom da nam Sveta Bogorodica Marija u svome Sinu pokaže put mira i prosvijetli nam oči da uzmognemo prepoznati njegovo lice u licu svake osobe, koja je srce mira! Amen.