Rim, 13. 4. 1999. (IKA) – “Svaki znak, svako najmanje nastojanje oko mira mora polaziti od neporecivog prvenstva kosovskog pučanstva, kako bi ih se obranilo i pomoglo u njihovim prevelikim trpljenjima, kako bi im se vratilo njihovo narodno i nacionalno dostojanstvo te ih se vratilo na njihov teritorij”, ističe predsjednik crkvenog Pokreta za kulturne djelatnosti Lorenzo Caselli u svom osvrtu na rat na Balkanu, u novom broju biltena talijanske katoličke novinske agencije SIR. “Genocidu i izgonu cijelog naroda koje je počinila okrutna i podmitljiva diktatura koja koristi i instrumentalizira nacionalnističke i etničko-vjerske napetosti”, opaža Caselli, “suprotstavlja se jezik oružja i bombardiranja koji se smatra, previše simplicistički i cinički, jedinim mogućim za stvaranje pretpostavki za pregovore”. Prema Caselliju iz tog događaja – kao zapadnjaci i Europljani – “izlazimo poraženi u tradicionalnim kategorijama međunarodne politike (povlačenje UN-a kao nadnacionalna vlade), poraženi u prvim koracima Europske unije, podčinjene žandarskoj službi SAD-a”. Humanitarni prioriteti pomaganja izbjeglica “odnose se na mjere koje treba primijeniti na kratkoročnome i srednjoročnom planu”, utemeljene “na autoritetu međunarodne zajednice otvorene dijalogu, poduprte civilnim društvom sposobnim za velike ljudske geste”. Međuovisnost, prema Casellijevu mišljenju, također je “moralna kategorija” koju treba prevesti “u lance solidarnosti”. Pitanje “globalnog državljanstva”, pojasnio je, “u stvarnosti je utemeljeno na međuovisnosti i nerazdjeljivosti ljudskih i demokratskih prava. Državljanstvo koje treba postići preko napornoga i nikad dovršenog ostvarenja postupnih razina solidarnosti, gdje ‘drugi’ nije neki neprijatelj već partner u službi zajedničkog pothvata humanizacije”.