“Mirotvorac u Bolonji” romansirana je kronika dr. fra Bernardina Škunce, franjevca zadarske provincije Sv. Jeronima, koju je uz veliki jubilej 800. obljetnice franjevačkoga Reda (2009.) kroz više godina pripremao te nedavno tiskao u nakladi zagrebačke izdavačke kuće Alfa. Kao nadahnuće za roman pisan u obliku povijesne kronike poslužilo mu je svjedočanstvo Franjina suvremenika arhiđakona Tome Splićanina zabilježeno u njegovoj “Historiji salonitani” o tome kako je kao student u Bologni doživio Franjinu propovijed na glavnom gradskom trgu za Veliku Gospu 1222. godine.
“Mirotvorac u Bolonji” roman je o čudesnome mirotvorcu iz Asiza napisan i izdan kako bi o velikom franjevačkom jubileju Franjo ponovno pohodio ne samo Bolonju nego i sve gradove i zemlje u kojima je na Franjinoj duhovnoj baštini niknulo njegovo sjeme. Savršenim prihvaćanjem i nasljedovanjem evanđelja Franjo je i danas uzor mirotvorca, on i danas može uspostavljati dijalog među religijama, pomirivati zavađene narode i države, pomiriti i ono što se katkad čini nepomirljivim – vjeru i politiku u životu onih koji odlučuju o sudbini svijeta, poruka je koja se iščitava iz ove romansirane kronike. Na petstotinjak stranica, upućena je prije svega Franjinim duhovnim sinovima i kćerima i svima ostalima kojima je Franjina duhovna baština bliska, koji se na njoj napajaju riječi Života, i koji će, posegnuvši za njom, dati se uvući u pustolovinu evanđeoskog mirotvorstva koju je Franjo svojim životom tako uvjerljivo utjelovio već u samim počecima svoga bratstva. Kroničar se na kraju čitatelju obraća s porukom neka zna da je ovaj spis, koji mu je dospio u ruke, pisan kao zapis njegove duše, jer je “riječi blaženog Franje… slušao i srcem, a ne samo uhom, gledao i dušom, a ne samo okom, i ispisao ga u životni poziv, a ne samo na pergamenu. Okusivši ih kao med slatke i za moj život spasonosne, najprije sam ih pohranio u dubinu svoje pameti i svojega srca, a sada ih , evo, stavljam na ove svjetložute stranice” (str. 497 kronike). (ika-žv/sd)