Đakovo, (IKA/TU) – U đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na početku nove akademske godine, 4. listopada, misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za studente, profesore i djelatnike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U koncelebraciji su bili profesori Fakulteta predvođeni dekanom mons. Perom Aračićem, poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu predvođeni rektorom mo Ivanom Andrićem te generalni vikar mons. Ivan Ćurić.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić istaknuo je kako su svi, kao jedna obitelj, sabrani po Duhu Svetom te je potrebno na početku nove akademske godine prepustiti se njegovu vodstvu, svjetlu i nadahnuću, baš onako kako se tom svjetlu, nadahnuću i vodstvu prepustio današnji svetac Franjo Asiški te naglasio kako je studij i zajedničko djelovanje u službi usmjereno trajnoj obnovi Crkve te ostvarenju njezina evangelizacijskog poslanja i u naše vrijeme.

Svaki je čovjek gladan i žedan ispunjenog, sretnog, smislenog i radosnog života, koji traži na različite načine, istaknuo je nadbiskup na početku homilije. I svijet oko nas nudi zabavu, razbibrigu, provod kao rješenje u traženju životnog smisla i radosti; postoji cijela industrija koja nastoji organizirati slobodno vrijeme, godišnje odmore, vikende, ispuniti slobodne sate, osigurati zabavu, provod, ugodu. Naravno da tu svoju uslugu i naplaćuju, iskorištavajući duboku ljudsku čežnju za srećom i životnom radošću, podsjetio je nadbiskup, ukazujući kako takvo traženje radosti za sobom ostavlja tragove – prazninu i potištenost koji se po povratku u životnu realnost često još teže podnose.
Okupljene bogoslove, studentice i studente nadbiskup je upitao: “Niste li vi, mladi ljudi koji ste u traženju životne sreće, negdje u dnu svoje duše – poput današnjega sv. Franje Asiškoga – naslutili drugačiji poziv i poriv za puninom života, za ispunjenim srcem i sretnom dušom? Čuli ste glas onoga na čiju smo sliku stvoreni: ‘Dođite k meni, svi koji ste gladni i žedni, umorni i opterećeni; ako novaca i nemate dođite. Bez novaca i bez naplate, dođite.’ Svatko je od Vas čuo – poput sv. Franje – Isusov glas, na ovaj ili onaj način: ‘Franjo, idi i popravi moju kuću. Trebam te u svojoj Crkvi. Uzmi jaram moj na sebe, uči od mene, jer sam krotka i ponizna srca… Vi ste uzvjerovali Isusu, shvatili da Isus ima oči koje vide, da je on prepoznao vaše osobno životno traženje, gladovanje i razdiranje vašega srca; sve terete, ovisnosti i opterećenja, ali da je on istodobno i ljubav, razumijevanje, ohrabrenje, prihvaćanje. Vjerom ste odgovorili njemu, Srcu koje vas ljubi, poklonili mu svoje povjerenje i došli na Katolički bogoslovni fakultet, na teološki studij, u Bogoslovno sjemenište.”

Govoreći o današnjem svecu i njegovu životu, nadbiskup je podsjetio na njegov ideal – malenost, spoznaju da je čovjek velik kad je ponizan, kad se ne uznosi, kad ne želi biti iznad drugih, kad je spreman biti manji. “Franjo je u tome vidio svu mudrost života i tom je mudrošću započeo stvarnu i duboku duhovnu obnovu Crkve i tadašnjeg društva i kulture. Zato je u svom vremenu, u kojemu su poslije raskola bili sazivani različiti sabori i sinode, a svi odreda zasićeni sporenjem konfesija, bio predstavnik nadkonfesionalnog kršćanstva, koje bolan teret teške povijesti ostavlja iza sebe i jednostavno opet započinje od biblijskoga Isusa”, rekao je nadbiskup, naglasivši kako je sv. Franjo postao alternativa – odvojio se od svijeta i istodobno ostao u njemu kao Božji čovjek, Božja slika. “Njegov nam lik na osobit način blista i predstavlja izazov i u ovoj Godini vjere i na početku ove akademske godine i u ovom današnjem društvu. Pozvani smo biti alternativa, zdrava alternativa. I što je teološki studij nego uranjanje u bit, u srž Isusove poruke, susret s Isusovom osobom, suobličavanje njemu kako bismo, poput Franje, mogli biti zdrava alternativa danas”, rekao je nadbiskup Hranić.

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti studentski zbor đakovačkog KBF-a pod vodstvom bogoslova Dine Klema, a uz orguljsku pratnju bogoslova Emanuela Matesa.