Mons. Prenđa, 68. zadarski nadbiskup u kronotaksi zadarskih biskupa, preminuo je iznenada u 71. godini života i 20. godini biskupstva u Nadbiskupskom domu u Zagrebu 25. siječnja 2010., kamo je bio otišao zbog sudjelovanja na zasjedanju HBK. Ordinarij Zadarske nadbiskupije bio je 14 godina (1996.-2010.), a nadbiskup je bio 20 godina (1990.-2010.).

„Misom želimo zahvaliti Bogu za život toga revnog pastira Zadarske Crkve. Cijeli život mons. Prenđe može se promatrati između njegova dva gesla i sažeti u njihov sadržaj – između njegovog svećeničkog gesla ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ i biskupskog gesla ‘Ljubiti Crkvu’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„’Dođi Kraljevstvo tvoje’ – to je bila želja nadbiskupa Prenđe još kao mladog svećenika koji se Bogu potpuno predavao i posvećivao, da dođe Kraljevstvo Božje. Da ljudskim srcima vlada ono što je u Bogu – Božji svijet, Božja istina, Božja pravda, Božje milosrđe, Božja dobrota. Zato se neumorno davao u služenje Crkvi i potvrdio to u geslu koje je kasnije izabrao kao biskup: ‘Ljubiti Crkvu’. Jer mons. Prenđa je živio ljubav koju je imao prema Gospodinu i pokazivao je za Crkvu. Kroz tu ljubav revnovao je poput sv. Pavla da bi došlo Kraljevstvo Božje i Bog se proslavio u životu svake osobe“, poručio je mons. Zgrablić.

Naime, nadbiskup Prenđa je preminuo na blagdan Obraćenja sv. Pavla, 25. siječnja. U duhu te činjenice, mons. Zgrablić je rekao da je „mons. Prenđa bio Pavao naših dana, našeg života, jer je sa svom revnošću, poput sv. Pavla, služio Zadarskoj Crkvi“.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na službe koje je obavljao, naglasivši da je mons. Prenđa „najveći dio svoga života posvetio odgoju svećeničkih kandidata i svećeničkim zvanjima“. Službu duhovnika i rektora u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’ obavljao je 24 godine (1968.-1992.).

Mons. Prenđa je rođen 31. prosinca 1939. u Zemuniku Gornjem, kao najstarije dijete u obitelji sa sedmero djece. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru. Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu te je 1967. postigao licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. godine u Zadru.

Od 1964. do 1968. bio je župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću, a uz Škabrnju i Nadin, od 1967. i župnik Zemunika, umjesto Smilčića. Od 1968. do 1970. mons. Prenđa bio je duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, a od 1970. do 1992. ravnatelj sjemeništa ‘Zmajević’. Kao odgojitelj u Sjemeništu poslužuje i župe Ervenik, Nunić, Rodaljice, Brušku, Popovići i Medviđu.

Od 1970. do 1972. bio je kateheta mladih u Zadru; od 1970. do 1992. voditelj odjela za pastoral svećeničkih zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji.

Koliko je nadbiskup Prenđa doprinio obnovi zadarskog prezbiterija, u propovijedi sprovodne mise koju je predvodio istaknuo je i tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić koji je bio rekao: „Nadbiskup Prenđa ostavio je vidljivo svjedočanstvo življene nade. Kao svećenik i nadbiskup spašavao je što se moglo spasiti. Sjemenište ‘Zmajević’, osobito u teškim sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. st., njegovim požrtvovnim zalaganjem postalo je veliki znak nade za sigurni hod ranjene Crkve zadarske. Uvijek je bio pouzdani oslonac svom nadbiskupu mons. Marijanu Oblaku. Dugotrajnom službom u Sjemeništu odgojio je naraštaje mlađih svećenika kojima je postao pravi duhovni otac, pun ljubavi blagog i milosrdnog Pastira, jer, kako je znao reći, ‘Ja drugačije ne mogu’“, rekao je kardinal Bozanić na sprovodu nadbiskupa Prenđe.

Od 1983. mons. Prenđa je kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, a od 1984. voditelj svetih obreda u katedrali sv. Stošije. Dopisnik Glasa Koncila bio je od 1981. do 1990. godine.

Papa Ivan Pavao II. imenovao je mons. Prenđu nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990. godine. Za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. u katedrali sv. Stošije u Zadru. Službu nadbiskupa ordinarija Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. veljače 1996. godine.

Važne služne obavljao je i na razini Hrvatske biskupske konferencije. Bio je potpredsjednik HBK, predsjednik Vijeća HBK za kler, predsjednik Komisije za sjemeništa i duhovna zvanja HBK, član Komisije HBK za Zavod sv. Jeronima u Rimu, član Mješovite komisije HBK, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica te član Komisije za stvaranje novog sustava financiranja unutar Crkve u Hrvata.

Mons. Prenđa dao je snažni zamah i poticaj radu brojnih službi Caritasa Zadarske nadbiskupije, a bio je i predsjednik Hrvatskog Caritasa od 1998. do 2004. godine. U skladu s potrebama vremena i služenja Crkve, utemeljio je urede i službe u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru i jako podržavao djelovanje vjernika laika. U vrijeme djelovanja mons. Prenđe, djelovanje crkvenih pokreta i udruga u Zadarskoj nadbiskupiji doživjelo je procvat uz veliku osobnu podršku i zalaganje mons. Prenđe u njihovom djelovanju. Uz nadbiskupa Marijana Oblaka, mons. Prenđa bio je 1993. g. suosnivačem Visoke teološko – katehetske škole u Zadru.

Nadbiskup Prenđa bio je veliki duhovni i materijalni obnovitelj Zadarske nadbiskupije nakon Domovinskog rata. U 20 godina svoga biskupstva, posvećivao je tri crkvena zdanja godišnje. U cijelosti je iznova izgradio ili obnovio 34 župne crkve i 24 župne kuće diljem Zadarske nadbiskupije koje su bila srušene tijekom agresije na Hrvatsku; za to ostvariti i osobno je odlazio u svijet tražiti sredstva od dobročinitelja, radujući se povratku prognanih i izbjeglih u njihove domove.

Nadbiskup Zgrablić u propovijedi je razmatrao i značenje blagdana Obraćenja sv. Pavla. „Stojimo pred istim Gospodinom koji je potpuno promijenio život sv. Pavla. Sv. Pavao je bio dobar vjernik. Pavlovo obraćenje nije od nevjernika u vjernika, nego od nepoznavanja Krista do poznavanja i služenja Kristu“, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Kao farizej, revni Židov u životu židovske zajednice, Pavao je bio toliko revan za istinu, za zakon koji je nosio u svom srcu, kako je bio odgojen, da mu je povjerena važna služba da kroz prisilu progoni zajednicu kršćana u Damasku.

Pavao je bio čovjek visoke kulture. Odrastao je u gradu Tarzu gdje je pohađao škole i izmiješale se židovska, rimska i grčka kultura, da je bio i rimski građanin; Rimljanin po privilegiju, po nasljedstvu koje je primio od svoje obitelji. Bio je odgojen u elitnoj školi učitelja Gamaliela u Jeruzalemu. Bio je revnitelj za zakon, revnitelj za istinu i Boga – ali nije poznavao Isusa Krista na pravi način“, rekao je mons. Zgrablić.

Velika promjena života sv. Pavla dogodila se kad je spoznao i osobno susreo Isusa, kad je doživio veliko svjetlo koje je obasjalo njegovu dušu pred Damaskom. „To je potpuno promijenilo Pavlov život i stavove, a revnost koju je prije imao za Zakon pokazao je za Crkvu, za prvu zajednicu, za širenje vjere. Pokazao je svoje veliko i široko srce koje je potpuno dao u službi Gospodinu i njegovoj Crkvi.

Držao se Isusa Krista i propovijedao njegovo evanđelje, naviještao je istinu spasenja toliko revno da je smatrao da je sve drugo u njegovom životu gubitak, u usporedbi s Kristom, a Krist da je dobitak u njegovom životu. To je svjedočio, naviještao i propovijedao. Radost Evanđelja je živio i zbog te radosti Evanđelja, na kraju je i sâm bio osuđen na smrt te mu je 65. godine u Rimu odrubljena glava“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da je „Pavao revni apostol naroda, navjestitelj Isusa Krista i svjedok Kristove ljubavi, istine, njegovog života i uskrsnuća“.

„Molimo da ono isto svjetlo Isusa Krista koje je obasjalo sv. Pavla na putu u Damask, koje je prosvijetlilo njegov život i dalo novi smisao njegovom životu, toliko veliki smisao da je u Kristu vidio sav dobitak i svu vrijednost života, da to svjetlo uvijek sjaji u našim dušama, da i mi doživljavamo Gospodina kao najveće dobro i najveće blago koje smo primili, najveće svjetlo koje osvjetljava naš život – da i mi možemo reći da će susret s Kristom biti naš dobitak“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuvši da molitva za pokojnog nadbiskupa Prenđu i blagdan Obraćenja sv. Pavla budu poticaj i našoj vjeri da živimo Kristovo evanđelje i revnujemo za Evanđelje istinskim životom, nadbiskup Zgrablić je poželio „da nam Krist bude svjetlo u svakom trenutku života, da nam bude snaga u kušnjama i iskušenjima koje je imao i sveti Pavao. Da i mi proslavimo Krista svojim životom i steknemo najveće dobro, vječno zajedništvo s Gospodinom koje ćemo u punini našeg života ostvariti kad se susretnemo s njime u vječnosti“.

Na kraju mise, mons. Zgrablić i svećenici izmolili su molitvu Odrješenja za pokojne u pokrajnjoj lađi katedrale gdje je mons. Prenđa pokopan 30. siječnja 2010. u grobnici zadarskih nadbiskupa, gdje su pokopani još nadbiskupi Mate Garković i Marijan Oblak.