Dubrovnik, (IKA) – Na 18. obljetnicu smrti dubrovačkog biskupa Severina Perneka u srijedu 2. svibnja biskup Mate Uzinić predvodio je misu u dubrovačkoj katedrali u čijoj sakristiji je biskup Pernek 1997. pokopan.
U propovijedi biskup Uzinić je govorio o Božjoj prisutnosti u svijetu, kazavši da je ona za kršćane privilegij, ali i obveza “da činimo djela koja Isus čini kako bi u tim djelima Isus bio vidljiv u nama i prepoznatljiv u nama, (…) kako bi postali njegova prisutnost u svijetu i vremenu u kojem živimo.” Kazao je da se to odnosi na Crkvu i na pojedine vjernike, no ipak “ima u Crkvi jedna služba na koju se to odnosi još i više, to je biskupska služba.” To je potkrijepio i citatima iz dogmatske konstitucije o Crkvi Drugoga vatikanskog sabora Lumen Gentium koji se odnose na biskupsku službu i tako upoznao vjernike više s tim učenjem. Podsjetio je i da se na taj dan slavi i blagdan jednog biskupa – sv. Atanazija.
Kazao je da je biskup Pernek bio “prisutnost Isusa Krista u onim vremenima u kojima mu je ova partikularna Crkva bila povjerena i kojoj je on bio pastir.”
Na kraju mise izmoljena je molitva za pokoj duše biskupa Perneka, a vjernici su mogli doći u sakristiju gdje je biskup pokopan i gdje je pred spomen pločom s njegovim imenom zapaljena svijeća.
Mons. dr. Severin Pernek rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjolučke gimnazije, od 1935. pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu godine 1949.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1948. na naslov Banjolučke biskupije. Od 1949. pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banjoj Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. Vratio se u Banju Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariju Cagniju, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovačku biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je: “Veritatem in caritate” (Istinovati u ljubavi). Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji Stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.