Vukovar, (IKA) – “Dok slavimo svečanu promociju završnih studenata Hrvatskog vojnog učilišta i Dan državnosti, ne bi bio znak zrelosti zaboraviti da se sve ovo događa u gradu Vukovaru. Ovaj grad je povijesna svijest države Hrvatske. Nikada i nitko ne može zaboraviti smrt ovoga grada i snagu govora ljubavi njegovog ranjenog i prognanog stanovništva”, poručio je u homiliji generalni vikar Vojnog ordinarijata dr. Jakov Mamić, predvodeći misu na Dan hrvatske državnosti, 25. lipnja, u prepunoj vukovarskoj župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova. Već osmi put toga je dana obilježen završetak izobrazbe polaznika vojnih škola. U misi zahvalnici sudjelovali su i predstavnici županije i grada te udruge proizašle iz Domovinskog rata. Govoreći kako građani RH slave Dan njezine državnosti, dr. Mamić istaknuo je da su se “našoj čestitki dan ranije pridružili čelnici zemalja europske zajednice svojom izjavom o našoj relativno skoroj punopravnoj pripadnosti toj zajednici”. “Potaknuti i tim događajem, iskazujemo zahvalnost Bogu da je nadahnuo i podržao ljude koji su, nakon stoljetnih nadanja, odlučili uspostaviti Hrvatsku kao slobodnu i suvremenu europsku zemlju. Zahvaljujemo pokojnim i živim braniteljima, jer su nam darovali slobodnu i cjelovitu zemlju. Zahvaljujemo sadašnjim ljudima kulture, gospodarstva, politike i duha, kao i svakom čovjeku i zemlji, svima koji traže prikladne putove da naša zemlja konačno nađe svoje čvrsto uporište kako u demokratizaciji društva, tako i u pravnom poretku europskih zemalja, čuvajući i razvijajući one vrijednosti nacije koje su je sačuvale tijekom njezine mučne povijesti”, istaknuo je dr. Mamić. No, upozorio je da zemlja koju su nam predali tvorci i branitelji njezine samostalnosti nosi mnogo “rana”: neke je od tih rana ona naslijedila od svoje prethodne povijesti, neke je stekla u Domovinskom ratu, a neke su joj nanijete u ovih 20 godina postojanja. Govoreći o brojnim ranama povijesnog naslijeđa, dr. Mamić je rekao da se one očituju uglavnom kao sustavno forsiranje medijskog i narodu stranog jednoumlja, kao nedovoljna svijest odgovornosti pojedinca prema društvu i društva prema pojedincu, kao ideološka podjela koja sve što je drugačije etiketira s “ne-demokratičnošću”, kao sve očitije međusobno nepovjerenje među ljudima, kao osjećaj manje vrijednosti kod nositelja kršćanskih vrednota i kao neki nutarnji strah i apatija. “Rane pak proistekle iz Domovinskog rata vrlo su krvave, jer su rane stvarne borbe za zemlju kao takvu i za njezinu opstojnost. Te rane i danas intenzivno krvare: zbog mnogih patnja naših branitelja, zbog uskraćenih spoznaja o nestalima i zbog ponekad neodgovornog i gotovo ironičnog javnog odnosa prema zemlji nastaloj na velikoj i ozbiljnoj žrtvi i recimo zbog nepravednih političkih i pravnih procjena i mjerila međunarodne zajednice”, upozorio je dr. Mamić. Osvrnuvši se na složene rane nanijete ovih 20 godina, dr. Mamić je istaknuo da je veliki izvor naše nesreće danas nedostatak posla. Mladi ljudi trunu i ne znaju što učiniti sa svojim diplomama i stečenim znanjem. Neodlučni su mladići i djevojke s obzirom na ulazak u životne i kreativne brakove, da bi zasnovali obiteljske zajednice i u njima stvarali novi život, rekao je dr. Mamić, poručivši da će najveću uslugu ovoj zemlji učiniti političari i gospodarstvenici ako omoguće da čovjek radi i da bude pravedno vrednovan njegov rad; da mu odgovorni za ovu zemlju dadnu mogućnost da svojim radom grade sebi bolju budućnost, zasnivaju svoju obitelj i izgrađuju zemlju.