Dubrovnik, (IKA) – Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, u utorak 8. listopada, dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je koncelebrirano euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali. Tim slavljem, koje se uklopilo u veliku devetnicu proslave 300. obljetnice dubrovačke barokne katedrale, proslavljeni su i suzaštitnici Dubrovačke biskupije sv. Srđ i Bah. Na misi u katedrali sudjelovali su hodočasnici iz župe sv. Križa iz Gruža, a koncelebrirao je, uz ostale svećenike, gruški župnik fr. Mihael Mario Tolj. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor sv. Križa s voditeljicom profesoricom Marijom Brčić.
Podsjetivši na posebne razloge slavlja, u propovijedi je biskup Uzinić rekao: “I kao što nas proslava obljetnice naše katedrale poziva da se ovih dana sa zahvalnošću spomenemo svih onih koji su na bilo koji način tijekom tristogodišnje povijesti bili uključeni u život ove naše prvostolnice, da molimo za sve njih i sve one brojne dobročinitelje u ovom Gradu i biskupiji i izvan ovoga Grada i biskupije, koji su pomogli gradnju, ali i kasnije održavanje ove katedrale, tako nam i sjećanje na ono što se događalo prije dvadeset i dvije godine, u Gradu, ali i izvan Grada, u drugim dijelovima naše domovine, postaje dan sjećanja i zahvalne molitve Bogu za njegova velika dobročinstva koja nam je iskazao i za sve one koji su sebe same, svoje sposobnosti, materijalna sredstva, molitve i žrtve ugradili u našu slobodu”. Istaknuo je da je ponovna obnova katedrale obveza sadašnje generacije, to je dug precima i obveza prema budućim generacijama. Skrenuo je pozornost i da, zbog smanjivanja broja stanovnika u katedralnoj župi, katedrala “polako gubi svoju prvotnu svrhu, da se u nju dolazi, živi, navješćuje i sluša Božja riječ, slave otajstva, moli, a sve više postaje muzej, ono što joj nikad nije bila i ne bi smjela postati svrha”.
Biskup se osvrnuo i na stanje u Hrvatskoj danas riječima: “Ni onomu koji se sjeća idealizma koji nas je zahvatio onih godina s početka posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, onog što su mnogi od nas, uključujući i ovaj Grad i njegove stanovnike, morali platiti kao cijenu neovisnosti i slobode, ne treba nešto osobit vid da bi uvidio kako je stanje u našoj domovini daleko od onoga što smo sanjali.
Posljednjih godina su se, nakon novih potresa koje smo imali i kojima ovaj put nije bila kriva agresija izvana nego agresija iznutra, agresija kojom je opljačkan i osramoćen, a nerijetko i ponižen ovaj narod, dogodili i događaju ,restauratorski’ zahvati u zakonodavstvu, u povećanju poreza, a nisu se dogodili pomaci u socijalnim pravima i ekonomiji.
Posljedica toga je da u današnjoj Hrvatskoj, makar je ona evo danas točno sto dana članica Europske unije, mnogi njezini stanovnici ne žive sretno i radosno, a zbog čega je mnogi, osobito oni najsposobniji među nama i naši mladi, napuštaju, umjesto da su se u nju vratili oni koji su je zbog tih i sličnih, a uz to i političkih, razloga napustili”.
Jedan od glavnih uzroka za sva ta stanja je zaboravljanje odnosa s Bogom. Ljudi imaju vremena za sve, ali ne i za Boga. “U onim smo ratnim vremenima kad se stvarala naša domovina svi mi i te kako imali vremena za Boga. A danas? Gdje je danas Bog? Ima li za njega uopće mjesta u ovom našem hrvatskom društvu koje priča samo o investicijama i investitorima, tehnikama i metodama i sve manje ostavlja prostora Bogu koji ništa ne oduzima, ali zato svemu daje drugačije značenje i vodi prema pravom rješenju”, rekao je biskup. Podsjetivši na Isusove riječi o pouzdanju u Boga, potaknuo je vjernike na obraćenje i promjenu života kako bi u otvorenosti Bogu gradili bolju sadašnjost i radosniju budućnost.
Nakon mise, u sklopu programa devetnice, orguljski koncert održao je Darko Kristović, dubrovački liječnik i orguljaš koji živi i radi u Zagrebu. Na programu su bila djela J. K. Fishera, C. Balbastrea, J. S. Bacha, J. Bulla, A. Vidakovića i G. Younga.
Orgulje u dubrovačkoj katedrali su više puta mijenjane. Graditelji su bili Montecuchia iz Ancone u 18. stoljeću, C. Hesse te T. Tonoli u 19. stoljeću, J. Brandl u prvoj polovici 20. stoljeća. Godine 1987. zapušten i tek djelomično upotrebljiv instrument zamijenjen je novim tvrtke Zanin iz Codroipa, a sačuvano je i obnovljeno staro kućište.