Krk, (IKA) – Svečanim euharistijskim slavljem u katedrali Uznesenja Marijina u Krku obilježena je 14. prosinca 95. obljetnica smrti sluge Božjega Antuna Mahnića. Misu je predvodio umirovljeni koparski biskup Metod Pirih, a koncelebrirali su koparski biskup Jurij Bizjak, mjesni biskup Ivica Petanjak, te četrdesetak svećenika, među njima i župnik Mahnićeve rodne župe Štanjel vlč. Anton Požar. Prisustvovali su i umirovljeni krčki biskup Valter Župan, redovnici i redovnice otoka Krka koji su se tog dana susreli u Godini posvećenog života, te bogoslovi biskupskog sjemeništa Ivan Pavao II. iz Rijeke.
Propovijedao je biskup Bizjak, koji je na početku pozdravio žitelje otoka Krka, “štovatelje Marije na nebo uznesene” kojoj je posvećena i koparska katedrala. Pozdravio je i subraću biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, te zahvalio Gospodinu “za mnoge milosti, koje smo zagovorom sluge Božjeg Mahnića primili, njegujući međusobne prijateljske odnose te gajimo bratski suživot dvaju susjednih naroda”.
Podsjetio je kako su po cijelom svijetu otvorena Sveta vrata, vrata Gospodnjeg milosrđa te nastavio: “Svaka sveta godina jest godina Gospodnjeg milosrđa, kako kaže prorok Izaija: ‘Posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodnje.’ Sveti otac Franjo još je taj cilj svete Godine podkrijepio, kad ju je objavio kao izvanrednu svetu Godinu Gospodnjeg milosrđa”.
O biskupu Mahniću je rekao: “Sluga Božji biskup Anton nije toliko znan kao biskup milosrđa i miline, više je poznat kao biskup odlučnosti i strogosti, kao biskup pravednosti i kao zahtjevan biskup. Biskup oštre riječi i tvrde ruke. I obično, kad skupa čujemo riječi pravednost i milosrđe kao dvije kreposti, nekako nam ne idu zajedno ili potpuno isključuju jedna drugu: ako si milosrdan nisi pravedan, ako si pak pravedan onda nisi milosrdan!”
No, i papa Franjo u svojoj buli o Godini milosrđa piše da “pravednost i milosrđe nisu dvije suprotstavljene stvarnosti, već dvije dimenzije jedne stvarnosti koje se postepeno otkrivaju dok ne dosegnu vrhunac u punini ljubavi”, rekao je biskup Bizjak te obrazložio kako ipak “pravednost i milosrđe nisu rastavljeni već međusobno povezani. I ta povezanost nije bilo kakva; povezani su do te mjere, da jedna bez druge ne može opstati: ne možeš biti pravedan ako nisi milosrdan, i ne možeš biti milosrdan ako nisi pravedan!”
Na nekoliko primjera koparski biskup pokazao je kako obje kreposti mogu djelovati zajedno: u prispodobi o gospodaru vinograda, koji unatoč toga što nisu svi radnici jednako vrijeme radili, primaju jednaku plaću; u prispodobi o snalažljivom upravitelju koji dužnicima ne otpušta jednako; te u ponašanju svetog Josipa, koji svoju ženu da je ne bi izvrgnuo sramoti, naumi potajno otpustiti. Biskup Bizjak zaključio je kako “obje kreposti, pravednost i milosrđe, doista idu ruku pod ruku, to znači da moraju biti u ravnoteži: što je više netko pravedan, time više mora biti i milosrdan. Upravo je takav bio i sluga Božji biskup Mahnić: ako mu priznajemo da je bio vrlo pravedan, onda mu moramo priznati da je bio i vrlo milosrdan. I takav je stvarno bio!”
U nastavku propovijedi mons. Bizjak podsjetio je da je biskup Mahnić imao puno neprijatelja i koliko su okrutni bili prema njemu. “Izjedala ga je gorljivost za kuću Božju što je još više smetalo njegovim neprijateljima koji su ga neprestano napadali i zlostavljali. Tako da za njega jednako vrijede riječi, koje je Gospodin Bog rekao Abrahamovu sinu Išmaelu: ‘ruka će se njegova dizati na svakoga, a svačija na njega!’. I s pravom je molio s psalmistom: ‘Po mojim su leđima orači orali, duge brazde povlačili’. Za biskupa Mahnića vrijedi i ona apostola Pavla: ‘izvana borbe, iznutra strepnje'”. Sam je u jednom pismu slovenskom učitelju Mahnić napisao: “Ako je netko barem donekle slijedio moju polemiku, morao je, ako je pošten, priznati, da… nikad nisam bio vođen mržnjom nego samo ljubavlju prema osobama.”
Zaključujući propovijed, biskup Bizjak je rekao: “Zato i u ovoj Godini milosrđa koju smo započeli imamo i u biskupu Mahniću lijepi uzor i zagovornika, kako bi i sami znali i mogli opraštati, upravo onako kako je on sam to činio. Postoji ona lijepa uzrečica: ‘Na oprostu počiva svijet!’ ali ne samo svijet, nego svaki narod, svaka obitelj i svaki pojedinac počiva na opraštanju. Bez oprosta nema mira, nema sreće, bez oprosta nema života. Od srca vam se zahvaljujem u ime cijele Koparske biskupije za sve vaše molitve i sva vaša nastojanja oko beatifikacije našega zemljaka biskupa Antona. Obećavam vam molitvenu potporu s naše strane. Želim Vam snažan nastavak adventa i blagoslovljen dolazak našega Otkupitelja Isusa Krista. Kralja koji dolazi, dođite i zajedno molimo. ”
Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio postulator kauze mr. Saša Ilijić, pozdravio na slovenskom jeziku goste, te u znak zahvalnosti predao biskupu Bizjaku sliku sluge Božjega Mahnića. Postulator je predstavio svijeće s Mahnićevim likom koje će se moći kupiti u knjižari “Sv. Kvirin” u Krku, a prikupljena sredstva idu u Fond “Sluga Božji biskup Mahnić”, iz kojeg Caritas biskupije Krk pomaže studente i učenike. Potom su se svi u procesiji uputili prema grobu biskupa Mahnića gdje je svoju pjesmu sluzi Božjemu Mahniću na čakavskom narječju izrekla pjesnikinja Marica Stašić Milić iz Vrbnika. Na kraju su svi okupljeni izmolili molitvu za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Antuna Mahnića. Euharistijsko slavlje pjesmom je obogatio župni zbor iz Vrbnika pod ravnanjem Milodraga Justinića i uz orguljašku pratnju Josipe Toljanić.