Cres, (IKA) – U benediktinskom samostanu sv. Petra u Cresu u četvrtak, 28. lipnja obilježena je obljetnica smrti službenice Božje Giacome Giorgie Colombis, koludrice iz creskog samostana koja je umrla 1801. godine na glasu svetosti. Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni domaći svećenik mons. Giuseppe Vosilla uz kojeg su koncelebrirali creski župnik i dekan don Mario Kosić te župnik iz Martinšćice fra Bernard Rubinić.
Na početku propovijedi mons. Vosilla naglasio je da su „sveci ljudi kao i mi, rođeni na ovom planetu, živjeli su svoj život, borili su se protiv Zloga i uz pomoć Svevišnjega pobijedili su Zlo. Ti ljudi gledaju Boga licem u lice te uživaju njegovu slavu i pomažu nam da i mi pobjeđujemo Zlo, te se jednoga dana pridružimo njihovoj slavi.”
Nastavljajući homiliju propovjednik je opisao životni put Giacome Giorgie Colombis, rođene u Cresu 28. prosinca 1735.
„Potječe iz plemićke obitelji Colombis, koja je uz obitelji Mitis i Petris predstavljala stupove grada Cresa. Krsno ime joj je bilo Elizabeta, a bila je peto i najmlađe dijete, uz četiri brata. Majka joj je umrla kad je imala četiri godine, pa je otac je preuzeo brigu o djeci. Zamolila je oca da je preda na odgoj u creski samostan koludrica jer je u samostanu jedan dio zgrade bio posebno namijenjen za štićenice koje su koludrice odgajale. Čim je Elizabeta naučila čitati počela je s velikom pobožnošću izgovarati molitve Blaženoj Djevici Mariji. Već u osmoj godini proučavala je život sv. Katarine Sienske. S posebnom pobožnošću čita knjigu o muci Kristovoj, te se suživljava s njegovim mukama. U 19. godini ostaje i bez oca, a ubrzo dolazi dan njezinog monaškog posvećenja. Neposredno nakon zavjeta dobiva dar molitve i razmatranja. U skrovitosti samostanskih zidina Giacoma živi svoje monaštvo. Duhovnost drži na visini. U iskušenjima je bila uvijek jaka. Bila je povjerljiva prema svom duhovniku, slušala njegove savjete i rado se ispovijedala. Imala je viđenja o predstojećim nesretnim događajima. Giacomu su sestre poštivale, iako je nisu potpuno razumjele. U svojoj skromnosti nije se htjela isticati ni hvaliti, pa je zamolila poglavare da joj dodjele posebnu ćeliju, ne radi komoditeta, nego zato da može u samoći činiti svoje posebne pokore.
U dobi od 38 godina Giacoma je izabrana za prvu savjetnicu i zamjenicu opatice, a tri godine kasnije izabrana je za opaticu samostana. Sad još više čini pokoru i noću umjesto na spavanje ide na kor gdje satima leži na podu prostrta u obliku križa. Nasljeduje Krista u njegovoj muci, toliko da fizički osjeća njegovu muku koju je trpio na križu. Umrla je 28. lipnja 1801. godine.
Neposredno nakon pokopa ljudi su dolazili moliti se na njezin grob. Počela su se događati čudesa, a svega dvadeset dana nakon njezine smrti, što nije običaj, pokrenut je postupak za njezinu kanonizaciju. Svi su dokumenti, spisi i predmeti predani u biskupiju u Osor. Nažalost, zbog političkih previranja i ukidanja Osorske biskupije dokumentacija je ostala u prašini, a kanonski postupak zaboravljen. 2001. godine nadbiskup Gorizije u Italiji mons. Antonio Vitale Bommarco, rodom iz Cresa, obnavlja postupak i prevodi njezin životopis.”
Nakon mise sve prisutne mještane i hodočasnike pozdravila je opatica č. m. Terezija Hunjadi. Podsjetila je da je službenica Božja Colombis pokopana u kapeli sv. Benedikta samostanske crkve, te najavila da će se svakog 28. u mjesecu moliti za njeno proglašenje svetom. „Giacoma Giorgia Colombis je bila velika pokornica i moliteljica, pa dođite i molite za svoje potrebe. Njezina duhovna baština je vrlo velika, sve je zapisano u njezinom dnevniku iz kojeg je nekoliko stranica danas izloženo u crkvi”, rekla je opatica te obznanila da je postulator kauze za proglašenje svetom oblat samostana na Ćokovcu vlč. Josip Kidjemet.
Dnevnik službenice Božje Colombis izvorno je napisan na talijanskom jeziku, a na njegovom prevođenju radi s. Benedikta Kučić koja je iznijela svoje dojmove o dnevniku te prepričala nekoliko događaja iz života s. Giacome Giorgie. „Prevodeći Dnevnik došla sam do zaključka da je ona bila živi Psaltir! Sv. Benedikt u svom Pravilu kaže da su monasi dužni izmoliti jednom u tjednu čitav psaltir od 150 psalama. Po Dnevniku se vidi da bi s. Giacoma Giorgia nastavila moliti psalme i noću, ali ona naglašava da to nije njezina zasluga jer ne čini to ni svojom željom ni svojom voljom, nego joj to dolazi po nadahnuću. Također preko dana, dok bi obavljala razne poslove, neprestano je ponavljala neku kratku molitvu. Ponekad bi, ne misleći, molila malo glasnije, te bi je koja sestra čula i rekla „Vi stalno molite!” Bilo joj je neugodno, te je pazila da samo u nutrini moli. Voljela je moliti za svoj Cres”, rekla je s. Benedikta, te naglasila da je puno molila za pokojne sestre, a strpljivo i čak radosno je podnosila sve patnje i bolesti. „Ona je u potpunosti osmislila svoj redovnički život. Suobličila se svom trpećem Zaručniku na ovoj zemlji, te smo uvjereni da ju je On primio i počastio, kada je preminula, kao svoju vjernu i ljubljenu zaručnicu”, zaključila je s. Benedikta.
Izvadak iz Dnevnika pročitala je s. Marina Barinić, autorica knjige o životnom putu službenice Božje koju je Samostan izdao 2015. godine. „Samozatajna i sva u skrovitosti s mukom je svoju nutrinu otkrivala papiru, poslušna ispovjedniku koji je shvatio da pred njim stoji Božja miljenica obdarena znakovitim snovima, proročkim duhom, viđenjima, ali uza sve te milosti uvijek ponizna i svjesna svoje krhkosti i nesavršenosti, jednostavna i bezazlena, čista poput djeteta Božjega”, rekla je s. Marina o službenici Božjoj, a njezino okruženje opisala je ovako: „Otok Cres je u minulim stoljećima bio otok molitve. Svjedoče nam o tome brojne kapelice koje susrećemo na svakom koraku. Ova kuća Božja stoji na istome mjestu već devet stoljeća poput svjetionika koji Bogu šalje molitvene signale u ime čitavog naroda Božjega. I stoga nije neobično što je iz tako plodne zemlje niknuo divan cvijet, službenica Božja, koludrica Giacoma Giorgia Colombis.”
Nadahnut knjigom o njezinom životnom putu, zadarski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić napisao je pjesmu posvećenu službenici Božjoj Colombis koju je ovom prilikom pročitala Sonja Pokupec Salković uz glazbenu pratnju s. Veronike Stojković. Ženska klapa „Teha” otpjevala je pjesmu „Izliči me”, a na kraju je mons. Vosilla predmolio molitvu za proglašenje svetom Giacome Giorgie Colombis.