Zagreb, (IKA) – Svečano misno slavlje na svetkovinu Uskrsa, 4. travnja, u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Ivanom Šaškom. Krist je uskrsnuo, to je radosni navještaj današnje svetkovine, to je razlog našega slavlja, našega okupljanja, našega dolaska danas u našu katedralu. To je slavlje našega života, naše nade, rekao je na početku mise kardinal Bozanić. U propovijedi kardinal je podsjetio kako su u trenutku Isusove smrti pod križem bile samo neke žene, među kojima i Marija Magdalena te učenik kojeg je Isus ljubio. Oni nisu mogli prihvatiti činjenicu takvog završetka učitelja i proroka iz Nazareta kojega su toliko voljeli. No, u predvečerje onoga dana činilo se da je smrt izgovorila posljednju riječ o Isusovu životu, o životu čovjeka koji je na jedinstveni način objavio Boga. Ali, u zoru prvoga dana u tjednu rano ujutro još za mraka dođe Marija Magdalena na grob. Trčala je prema grobu potaknuta ljubavlju prema Isusu koji ju je oslobodio od sedam zlih duhova i vratio joj puninu životu. Ljubavlju koja ne preže ni pred smrću, Marija je pošla na grob dok je vladala noćna tama. Mrak nije bio samo oko nje, već i u njezinu srcu obavijenom tugom i nevjerom u nečuveni događaj uskrsnuća, istaknuo je kardinal, te podsjetio kako sve to nije bilo dostatno da je dovede do vjere u uskrsnuće.
Dragi vjernici, samo ako se približimo ovoj ženi moći ćemo se susresti s Uskrslim Gospodinom. Njezina tuga zbog toga što neće vidjeti Isusa svijetu kojem se činilo da je izgubljena ljubav, bila je zarazna. Pokrenula je čak i Petra i drugoga učenika, čim je čuvši odmah potrčaše na grob. Kardinal je istaknuo kako njihovo trčanje vrlo dobro izražava težnju za novošću u svijetu.
Pitam se, ne trebamo li i mi početi trčati, nije li naš hod, mislim na ljubav, velikodušnost, solidarnost postao malo trom, otežan egocentrizmom, strahom da ćemo izgubiti nešto svoje, bojažljivošću da ćemo morati napustiti ukorijenjene navike, upitao je kardinal, te upozorio kako moramo ponovno pokušati trčati. No, kamo trebamo stići? Do brojnih grobova ovoga svijeta kojima je potrebna pomoć, potpora, oslonac, odgovorio je, te pozvao da se pitamo kako se mi postavljamo pred praznim grobom i vjerujemo li mi u Isusovo uskrsnuće? Kardinal je istaknuo kako je susret s Uskrslim potpuno srušio sustav razmišljanja učenika. Oni na početku nisu mogli shvatiti što se tu dogodilo. Polazeći od Biblije dolaze do razumijevanja što je Bog učinio s Isusom razapetim. Tako sv. Luka tumačeći Isusovo uskrsnuće citira Psalam 16, kojim se tumači obećanje koje se odnosi na Isusa. Taj psalam opisuje intimno zajedništvo života jednog pobožnika s Bogom. Pobožnik ne gubi Boga iz vida, te se uzda u to da njegovo intimno zajedništvo s Bogom ne prestaje ni smrću. Isus živi kao Sin Božji tako tijesno povezan s Bogom da se ovo zajedništvo ne može razoriti smrću. Isusovo uskrsnuće nam daje nadati se, da nas smrt ne može istrgnuti iz zajedništva s Bogom, rekao je kardinal, te podsjetio kako nam je Isus nagovijestio da nas Bog bezuvjetno ljubi. Mi, kao ljubljeni od Boga, nećemo ostati u smrti, smrt nad nama nema više nikakve vlasti. Ona je sama prelazak u vječno zajedništvo s Bogom, uskrsnuće je jamstvo da je ljubav jača od smrti. Ljubav kojom nas Bog ljubi ne može se razoriti ni smrću, jer smrt nema posljednju riječ. Ona je samo odlazak s ovoga svijeta k Ocu koji nas zove u vječni život. Ljubav prema Isusu i duboko razumijevanje Pisama uzajamno se dopunjuju i vode vjeri u uskrsnuće. Vjera u Kristovu pobjedu nad smrću posebna je osobina kršćana. Apostol Pavao piše “ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša, najbjedniji smo od svih ljudi”. To je smisao velikog blagdana Uskrsa, a ujedno i dug koji kršćani imaju prema drugim ljudima, upozorio je kardinal. Dragi vjernici, i mi kao učenici na putu u Emaus često bježimo daleko od razočaranja svoga života. Uskrsnuće se može dogoditi nasred puta, dok još razgovaramo o svojim raspršenim iluzijama. Tada odjednom postajemo svjesni svega onoga što nam se dogodilo. Otvaraju nam se oči, znamo da nismo sami, Uskrsli ide s nama, on za nas lomi kruh, ali mi ne možemo iskustvo Uskrsnuloga čvrsto zadržati. Čim ga prepoznamo on izmiče našem pogledu i našem dohvatu. Uskrsnuloga susrećemo u našoj svakodnevici. Uskrsli tada preobražava noć naše uzaludnosti u jutro života i ljubavi kao učenicima koji cijelu noć ne uloviše niti jednu ribu, rekao je kardinal. Neka i ovaj Uskrs promijeni srce i život svakoga od nas, svake kršćanske zajednice, treba širom otvoriti vrata uskrslome koji dolazi među nas. On u srca ulijeva snagu uskrsnuća što je neizmjerna snaga ljubavi, razumijevanja i mira, istaknuo je kardinal, te podsjetio kako uskrsli Isus još uvijek nosi ožiljke rane i poziva nas da ih dotaknemo. Pozvani smo opipati njegove rane, točnije bolne dijelove ovoga svijeta. Mislim na osamljene starce, bolesne, siromahe, nezaposlene, napuštenu i zaboravljenu djecu. Svi smo pozvani uskrsnuti u srcu, rasti u ljubavi, svjedočiti velikodušnost i milosrđe. To je Uskrs, a to je i želja koju upućujem i svakome od vas. To je i poziv koji zajedno moramo uputiti svijetu. Neka raste ljubav prema svima, posebno prema najpotrebnijima, rekao je na kraju propovijedi kardinal, te svima čestitao Uskrs. Svečano uskrsno slavlje pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića.