Đakovo, (IKA/TU) – Svečanom procesijom iz Nadbiskupskog doma do prvostolnice Sv. Petra u Đakovu na Veliki četvrtak, 28. travnja, počela je Misa posvete ulja koju je predvodio nadbiskup Marin Srakić. Na misi je sudjelovalo 150 svećenika. Poseban pozdrav nadbiskup je uputio petorici svećenika jubilaraca.
Opisujući svećenika kao znak nade, nadbiskup je u homiliji rekao: “Moramo priznati da je danas nada razvodnjena i deformirana, što se u društvu očituje u raznim oblicima, kao što su krize svake vrste, ekonomski problemi, siromaštvo, nezaposlenost, koncentracija na sadašnjicu a teškoća vidjeti i otkriti budućnost, fatalizam, rezignacija, demografski pad, nepovjerenje prema vlastima, narušeni društveni odnosi itd. A u Crkvi indiferentnost, sekularizacija, izopačenost, neshvaćanje, skandali, razočaranja… Pitajmo se, jesmo li i mi očajni, rezignirani, demoralizirani, obeshrabreni? Jesmo li paradoksalno zadovoljni što smo svećenici, a nezadovoljni što smo to u ovoj Crkvi?” Subraći svećenicima je istaknuo kako mora biti jasno čemu se i zašto se nadaju te polagati račun o nadi koja je u njima, nadi koja se, prije svega, temelji na biti evanđelja, na križu i uskrsnuću Isusa Krista.
Rekavši okupljenima kako su pozvani biti poslužitelji riječi nade, pozvao ih je da zajednički porade da se u njima i po njima razbukti žar prema Božjoj Riječi. Također, istaknuo je kako se doista moraju truditi da ih vjernici dožive poslužiteljima znakova nade, a ne kao one koji ih, radi vlastite nestrpljivosti, nesmotrenosti, neraspoloženja, grubih riječi i osobne frustracije još više uvlače u beznađe. “Mi smo poslužitelji gesta nade. To znači da poslužitelj zna saslušati one koji ga traže i s kojima kontaktira, zna da drugi mogu imati svoje stavove, različite od poslužitelja. Poslužitelj gesta nade posebnu brigu treba posvetiti onima najpotrebnijima, krhkima, rubnima, koji su pod teretom grijeha. Ako nam nedostaju ljudske nutarnje rezerve, utecimo se Životu kojega su nutarnje rezerve neiscrpne… To nisu samo rezerve inteligencije, ljubavi, nego rezerve koje primamo na dar od onoga koji je srušio vlast smrti, grijeha, zla i beznađa. Ako budemo znali biti poslužitelji nade Božjega naroda, svećeništvo će, usprkos svim poteškoćama, imati budućnost”, rekao je nadbiskup Srakić, istaknuvši molitvu, trpljenje i odgoj kao mjesta na kojima se nada posebno poslužuje.

Nadbiskup je subraći govorio i o mogućem neuspjehu nade, jer revno naviještanje evanđelja nade i dosljedan život po njemu ne jamče nužno uspjeh. Naprotiv, vrlo često neuspjeh može biti razlog obeshrabrenja i napuštanja samog navještaja. “I u tome nam može biti primjer Apostol pogana, koji je često morao priznati neuspjehe zbog kojih je bježao od grada do grada i koji je u Ateni, gdje je pomno pripravio svoju propovijed, vidio kako se udaljuju svi njegovi slušatelji. Dakako, sve je to moglo u Pavlu izazvati obeshrabrenje, a možda je zato molio Gospodina da ga oslobodi ‘trna u tijelu’, što ga je on smatrao ‘anđelom Sotone, da ga udara da se ne uzoholi’, na što je čuo odgovor: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje… Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak'”, rekao je nadbiskup Srakić.
Tijekom mise svećenici su obnovili svećenička obećanja, a nadbiskup Srakić je blagoslovio sveta ulja. Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s nadbiskupom Srakićem i pomoćnim biskupom Hranićem.