Svečanu procesiju biskupa, svećenika, đakona i bogoslova s križem na čelu predvodio je katedralni ceremonijar vlč. mr. Dario Hrga, a kretala se od katedrale kroz dvorište Nadbiskupskog doma preko Trga J. J. Strossmayera da bi ušla u katedralu.

Svečanim liturgijskim pjevanjem ravnao je mo. Ivan Andrić, svirao je mo. Vinko Sitarić a zbor su činili svećenici i bogoslovi. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi i čak četvorica đakona: vlč. Ivan Turiš – tajni đakon i đakoni svećenički kandidati; vlč. Karlo Strišković, Hermann Zinsou Kodjo i Gutenberg Sourou Hounye.

U homiliji nadbiskup Hranić je s osobitom radošću pozdravio sve svećenike, biskupa Ćurića, okupljeni narod Božji a posebno svećenike jubilarce te im čestitao jubilej.

Nadbiskup se u homiliji spomenuo i trojice svećenika preminulih u posljednjih godinu dana.

Uz zahvalu jubilarcima, izrekao je i zahvalu svim svećenicima za iskrenu ljubav, trud i zauzetost, razumijevanje i solidarnost te zahvalio svim vjeroučiteljima, katehetama, članovima župnih vijeća i svim župnim suradnicima. O daru svećeništva mons. Hranić je rekao: „Poput trsa i loza (usp. Iv 15, 1-8), tako sav naš život mora biti utemeljen na snažnoj i bitnoj vezi s Kristom Gospodinom, na čiju smo se riječ odazvali. To je od presudne važnosti za plodnost našega poziva i pastoralno-katehetskog djelovanja, jer sav naš život dovodi u suodnos s Bogom koji nas ljubi i omogućuje nam shvatiti da ništa u našem životu nije besmisleno nastojanje, nego da, naprotiv, sve ima smisla i da je to moj odgovor Gospodinu koji me je pozvao, koji ima divan plan sa mnom i koji me kao Mariju, Josipa, apostole i tolike druge ljude kroz povijest koristi kao sredstvo za ostvarenje svojih nauma.“

Tumačeći svećeničku službu mons. Hranić je pozvao na pastirsku revnost i gorljivosti, spremnosti na žrtvu i samoprijegor, marljivost i postojanost u pastoralno-katehetskom radu, na svakodnevno čekanje penitenata u ispovjedaonici, te posvijestio da sve to na egzemplaran ukazuje i na Kristov križ, djelotvornost i skrivenu snagu uskrsne preobrazbe te djelovanje njegova Svetoga Duha u nama i oko nas.

O svećeništvu i slavlju euharistije nadbiskup je rekao: „Kao što su kruh i vino izabrani da se u njima dogodi pretvorba na oltaru, tako smo i mi izabrani da se i u nama događa pretvorba, da mijenjamo sebe, svoj pastoralno-katehetski pristup i praksu, svoj odnos prema suradnicima te prema vjernicima kojima sam poslan, prema braći svećenicima, prema našim svećeničkim susretima i suradnji u dekanatu, prema osobnoj ispovijedi i brevijaru. (…) „Ako smo pomazani Duhom Gospodnjim, i zato po Božjem daru duhovnici: identitetom i službom, onda je od nas neodvojiva crta duhovnosti i dubine koja ostaje prepoznatljiva u svim dimenzijama našeg osobnog života i pastirske službe.“

Ukazao je na činjenicu da svećenici svojim životom i svjedočanstvom, svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom, odgajaju i bogoslove i to često daleko snažnije od svih odgojitelja i profesora te čitavog teološkog studija, a homiliju je zaključio pozivom na obnovu svećeničkih obećanja.

Nakon što su svećenici obnovili svoja obećanja uslijedio je blagoslov bolesničkog ulja kojega su đakoni donijeli pred oltar. Nakon popričesne molitve uslijedio je obred blagoslova katekumenskoga ulja i posvete krizmenoga ulja, a na molitvu su se uz biskupe okupili svi svećenici s ispruženom desnicom.

Biskup Ćurić je potom čestitao svakom jubilarcu ponaosob uz uručenje zlatnog odnosno srebrnog medaljona s likom Dobrog Pastira, a preč. Petru Šokčeviću, koji je proslavio šezdeset i pet godina svećeništva i najstariji je po dobi među svećenicima nadbiskupije, uručena je također umjetnička slika Siniše Simona, akademskog slikara.

U ime jubilaraca zahvalu je izrekao vlč. Ivan Vidaković.

Prije misnoga blagoslova biskup Ćurić je spomenuo još jednog svećenika jubilarca zlatomisnika: mons. Karla Višatickoga, svećenika Banjolučke biskupije, višegodišnjega profesora na KBF-u u Đakovu i duhovnika u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.

Na Misi posvete ulja sudjelovali su članovi župnih vijeća i drugi župni suradnici iz više župa Đakovačko-osječke nadbiskupije te Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova.