Misa posvete ulja u Dubrovniku

Dubrovnik, (IKA) – Misa posvete ulja u Dubrovačkoj biskupiji slavljena je 7. travnja u dubrovačkoj katedrali. Uz koncelebraciju četrdesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika koji su iz svih dekanata Dubrovačke biskupije pristigli na euharistijsko slavlje, misu je predvodio dubrovački biskup Želimir Puljić. Taj liturgijski susret ujedno je bio i mjesečna rekolekcija svećenika Dubrovačke biskupije. Biskup je u propovijedi govorio o trostrukoj službi svećenika o čemu je Kongregacija za kler 1999. objavila dokument “Prezbiteri, navjestitelji Riječi, služitelji sakramenata i voditelji zajednice”. Govoreći o svećeniku kao navjestitelju Riječi, propovjednik je rekao da su brojna područja na kojima svećenici mogu propovijedati, naviještati i evangelizirati, od propovijedi, kateheze, predavanja, poruka do osobnih susreta, dopisa, članaka, javnih i privatnih nastupa. Budući da se u biskupiji obilježava Godina obitelji, biskup Puljić je istaknuo povezanost svećenika s obiteljima. Kao “navjestitelj i učitelj vjere” on će potražiti kršćanske obitelji za suradnju u evangelizaciji. Roditelji su, naime, prvi vjerovjesnici svojoj djeci. Svećenik će zato koristiti sve mogućnosti susreta s roditeljima kako bi ih potakao i oduševio u njihovu svetom i nezamjenjivom odgojnom poslu. Posebice danas kad je toliko negativnih pojava usmjerenih protiv te božanske institucije. On mora biti blizu obiteljima, pomagati im u njihovu traženju, organizirati predavanja o moralnim, vjerničkim i ostalim obiteljskim problemima, te pomagati i upozoravati posebice mlade na zavodljivost određenih sekularnih i liberalnih stavova o životu, braku, ljubavi, nerazrješivosti ženidbe i dr. I ne bojati se kritike koju će mu takav rad pribaviti, već valja slijediti stope apostola Petra i Pavla, i drugih velikih mučenika i svjedoka”, rekao je biskup. Razmatrajući posvetiteljsku službu svećenika, biskup je rekao kako se taj vid službe najjače očituje za oltarom, te istaknuo važnost načina kako se slavi euharistija, kao i ostali sakramenti. Podsjetio na različitosti koje u Crkvi postoje posljednjih tridesetak godina s obzirom na obdržavanje liturgijskih normi i propisa i dodao da je potrebno stoga uočavati granice lijepoga i ukusnog, isticati ukorijenjenost i važnost tradicije i predaje, a to traži visoki stupanj uviđavnosti, dobrog sluha i strpljivosti, ali i vjernosti onome što smo primili. Potaknuo je svećenika na izgrađivanje svećeničkog bratstva i čuvanje zajedništva među vjernicima ističući važnost “ekleziologije zajedništva”.”Kad u obitelji, župi i biskupiji vlada takav duh zajedništva, onda se ima prostora u srcu bližnjega i za bližnjega. Nosi se “breme jedan drugome” i otklanjaju trajne napasti suparništva, nepovjerenja, karijerizma i ljubomore. Ekleziologija zajedništva ne stječe se međutim činom rađanja ili ređenja. Ne, prostore zajedništva valja gajiti i proširivati dan za danom, i to na svim razinama: među svećenima, redovnicima, crkvenim pokretima i čitavim pukom Božjim”, dodao je. Govoreći o trećoj službi svećenika, o svećeniku kao voditelju zajednice, odgojitelju naroda i upravitelju Božjih dobara, biskup Puljić je podsjetio na odredbe Zakonika kanonskog prava koje se odnose na ta pitanja i rekao: “No, valja istaknuti kako je svećenikovo upravljanje različito od svjetovnog. Svećenik nije direktor poduzeća, koji župom zovemo. A niti stečajni njezin upravitelj; premda ponekad izgleda kako su neke stvari došle pod stečaj. On nije gazda nad povjerenim dobrima, premda se može i gazdinski ponašati. On je službenik Crkve i njezinim dobrima upravlja kao sluga: srcem dobroga Pastira, koji ne traži ništa drugo osim “slave Božje i spasenja duša”. Nakon propovijedi okupljeni svećenici su obnovili svećenička obećanja. Biskup Puljić posvetio je ulje koje će se u tijeku godine koristiti u sakramentima.