Požega, (IKA) – Na Veliki četvrtak 13. travnja prijepodne požeški biskup Antun Škvorčević u požeškoj katedrali slavio je Misu posvete ulja u zajedništvu sa svećenicima Požeške biskupije. Na misi su sudjelovali i predstavnici ovogodišnjih krizmanika iz župa Katedralnog arhiđakonata. Pozdravljajući svećenike, dijecezanski i redovničke, đakone, bogoslove, svećeničke aspirante, redovnice i ostale vjernike, biskup je istaknuo kako ovogodišnja proslava Velikog četvrtka ima posebno značenje jer se događa u godini spomena 20. obljetnice utemeljenja te mjesne Crkve te je ona svećenička euharistijska postaja u pripravi za Treći euharistijski kongres Požeške biskupije. Čestitao je svećenicima dan ustanove presvete Euharistije i svećeništva.
U homiliji biskup je spomenuo da se prezbiterij Požeške biskupije ovih dana brojčano smanjio nakon nedavne smrti umirovljenog orubičkog župnika Milivoja Kneževića i dan ranije smrti Luke Slobođanca, umirovljenog župnika u Rešetarima, te je svećenicima izrazio suosjećanje zbog odlaska spomenute subraće s ovoga svijeta i pozvao ih na molitvu za njihove plemenite duše. Rekao je da se redovito bavimo pitanjem koliko brojčano imamo svećenika. Pripomenuo je kako Isus u evanđelju samo jednom neizravno spominje tu temu kad je rekao “Žetva je velika, a radnika malo”. Istaknuo je kako je svećenička kvaliteta važnija od njihova broja. Ustvrdio je da je Isus samo s dvanestoricom apostola – po ljudskim mjerilima premalenim brojem za bilo kakav ozbiljan pothvat – započeo ostvarivati prodor u svijet kad im je na blagdan Pedesetnice darovao svoga Duha, ali njegovo djelo traje dvije tisuće godina. Istaknuo je da mu danas u tom služe zaređeni službenici i svi oni koji s njima surađuju.
Spomenuo je kako prorok Izaija u ulomku iz njegove Knjige usred nemoći babilonskog sužanjstva najavljuje da će osoba pomazana Duhom Svetim ostvariti zahvat koji će imati spasenjsko značenje. Biskup je dodao da Isus u pročitanom evanđelju tumači kako se na njemu ostvaruje ta prorokova najava te on ne djeluje poput nekakvog menadžera ili organizatora, nego ostvaruje novi svijet iz mogućnosti Duha Svetoga. Isus obznanjuje da je poslan od Oca biti navjestiteljem radosne vijesti o čovjekovu konačnom oslobođenju od svega onoga što mu priječi da bude dionik punog zajedništva Božjeg života. Ustvrdivši da u riječi “poslan” čujemo odjek onoga što Bog živi unutar svoga trojstvenog bića, u kojem Otac šalje Sina u snazi Duha Svetoga, biskup je rekao da Isus na vanjski način očituje ono što Bog oduvijek jest u sebi.
Osvrnuvši se na aktualne napetosti među velikim svjetskim silama s obzirom na događaje u Siriji, biskup je rekao kako veliku ulogu u tim zbivanjima imaju veleposlanici pojedinih država koji posreduju stajališta svojih vođa drugim državnim vođama. Veleposlanici s jedne strane osluškuju što im govore njihovi predsjednici i to vjerno prenose drugima, a s druge strane osluškuje situaciju u zemljama u kojima djeluju, te na temelju njihova uvida djeluju oni čiji su poslanici. Biskup je ustvrdio da je Isus Očev veleposlanik koji pomazan njegovim Duhom djeluje u njegovo ime, vjernošću do u smrt. Podsjetio je da je Isus to svoje veleposlaničko djelo nastavio vršiti u svojim apostolima, poslavši ih prije uzašašća svim narodima naviještati evanđelje i krstiti u ih u ime trojedinog Boga, opunomoćivši ih za to djelo na blagdan Pedesetnice, a oni su taj nalog predali svojim nasljednicima biskupima i njihovim suradnicima svećenicima. Biskup je istaknuo da “u Isusovom ‘šaljem vas’ postoji snaga njegove pomazanosti Duhom, snaga njegove vjernosti Ocu i snaga njegove ljubavi kojom je slomio okove smrti”. Svećenici, svjesni da ih je sam Isus Krist u sakramentu svetoga reda pomazao Duhom Svetim i poslao, trebaju kao njegovi veleposlanici najprije osluškivati što im govori njihov Gospodin da bi ga što vjernije zastupali pred svijetom. Pored toga oni osluškuju i uvijek nove i drugačije potrebe ljudi da bi mu mogli navijestiti Krista istoga, danas i uvijeke.
Pozvao je svećenike da se svaki osobno i svi zajedno ispitaju na Veliki četvrtak kakva je kvaliteta njihova svećeništva, jesu li kroz razmišljanje Božje riječi, molitvu, ispovijed, a osobito kroz slavljenje mise stalno u dosluhu s Isusom Kristom i njegovim Duhom. Osluškuju li ljude na svjetovan način ili u svjetlu i snazi Duha Svetoga, čitajući u događajima znakove vremena da bi u skladu s njima vršili poslanje koje su primili. Ustvrdivši da Isus Krist jedino s takvim svećenicima kao svojim poslanicima može ostvariti svoj plan, potaknuo je nazočne da se bave Božjim naumima i njegovim djelom u Isusu Kristu, nego li nekim drugim pitanjima po kojima se izlažu opasnosti da postanu ljudi pomućenih vidika. Rekao im je da će, kad god se budu bavili Isusom Kristom i njegovim djelom, kad budu računali s njegovim Duhom, tragali za njim i osluškivali ga, imati onu duhovnu kvaliteta koja je potrebna i njima i svijetu. Ustvrdio je da “ne postoje neke druge mogućnosti, ni gospodarske ni vojne niti znanstvene, po kojima bi se mogao dogoditi snažniji prodor u ovom našem svijetu i promjena njegove porobljenosti zlom i smrću, nego li je prodor Duha Svetoga Životvorca, ostvaren u Isusu Kristu, a nastavlja se po našem služenju njegovu djelu”. Biskup je također poručio svećenicima da „Gospodin Isus koji nas je izabrao razumije našu slabost, ali ne i naša moguća svjesna opredjeljenja za ono što nije u skladu s našim svećeništvom”. Zamolio ga je da pomogne svećenicima u njihovim dobrim odlukama oko nastojanja živjeti sve ono što je u skladu s njihovim poslanjem. Poželio je svakom pojedinom svećeniku da mu ovaj Veliki četvrtak o 20. obljetnici Požeške biskupije bude prigoda u kojoj će promisliti kako živi svoju ugrađenost u prezbiterij svoje mjesne Crkve. Potaknuo ih je da mole jedni za druge te budu duhovno snažni, kako bi mogli služiti Isusu Kristu kao njegovi vjerodostojni veleposlanici, i čovjeku u njegovim slabostima i potrebama. Pozvao ih je da prije obnove svećeničkih obećanja izraze spremnost biti pravim Kristovim veleposlanicima pjevanjem pripjeva duhovne pjesme “Jer ja sam glasnik velikoga Kralja”.
Za prinos darova svećenici su predali novac za siromašne koji su u njihovim župama prikupili vjernici u korizmi tijekom pobožnosti križnoga puta petkom. Predstavnici pak krizmanika i djece iz Katoličke osnovne škole prinijeli su svoje darove za potrebite.
Nakon popričesne molitve đakon Ivan Ereiz pročitao je uskrsnu čestitku koju su svećenici uputili papi Franji. Zatim je generalni vikar Josip Krpeljević obznanio imena svećenika koji ove godine slave svoje jubileje, čestitavši ponajprije biskupu Škvorčeviću 45. obljetnicu misništva i 20. obljetnicu biskupstva, potom najstarijem svećeniku požeškog Prezbiterija, prelatu Vjekoslavu Mariću 66. obljetnicu svećeništva te svim ostalim jubilarcima njihove obljetnice. Zahvalio je svećenicima za sve ono što su svojim dosadašnjim djelovanjem ugradili u dvadesetogodišnje postojanje Požeške biskupije. Predstavnicima krizmanika poželio je puno marljivosti u pripravi, a potom radosti u slavlju potvrde. Nakon mise svećenici su se uputili u Dom pape Ivana Pavla II., gdje je njihovo zajedništvo nastavljeno za bratskim stolom.