Požega, (IKA) – Na Veliki četvrtak, 24. ožujka, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje posvete ulja u požeškoj katedrali, na kojem su sudjelovali gotovo svi svećenici Požeške biskupije, đakoni, bogoslovi, svećenički aspiranti te predstavnici ovogodišnjih krizmanika. Njima je prije misnog slavlja trajni đakon Zdravko Ticl pročitao pismo koje je biskup uputio svim ovogodišnjim kandidatima za primanje sakramenta potvrde.
Pozdravljajući n svećenike i đakone na početku misnog slavlja, biskup Antun podsjetio je se Veliki četvrtak slavi u Godini milosrđa, “koja nas podsjeća kakva je to duboka i nedokučiva stvarnost onoga bića koje nam se objavilo kao ljubav i milosrđe u Isusu Kristu, u njegovu križu i u njegovoj uskrsnoj pobjedi”. Rekao je da je svećenike na sasvim poseban način “u tu stvarnost Božjeg bića uključio Isus Krist na posljednjoj večeri, kad je svojim učenicima rekao: ‘Ovo činite meni na spomen'”. Istaknuo je da je “zbog toga danas posebni dan naše svećeničke zahvalnosti za Božje milosrđe”. Pozdravljajući predstavnike ovogodišnjih krizmanika, biskup je spomenuo da će u ovoj misi biti posvećeno ulje kojim će oni biti pomazani u svojim župama nakon Uskrsa na slavljima potvrde te ih pozvao na molitvu da svi koji će ove godine primiti taj sakrament zaista budu iznutra zahvaćeni snagom Duha Svetoga, i da cijeloga života ostanu vjerni Isusu Pomazaniku. Podsjetio je na nasilje koje se prije dva dana dogodilo u Bruxellesu i ubojstvo nekoliko desetaka nedužnih ljudi te je pozvao na molitvu za njih i njihove obitelji.
U homiliji biskup je na temelju čitanja ocrtao tko je svećenik u vjeri Crkve: rođen u Isusovu djelu milosrđa ljubavlju na križu koja je pobijedila smrt i po svetom ređenju u snazi Duha Svetoga postao dionikom njegova trostrukog mesijanskog poslanja: proročkog, svećeničkog i kraljevskog, kako ga opisuje ulomak iz Knjige Otkrivenja. Ustvrdio je: “Mi svećenici djelo smo Božje, po Duhu Svetom pridruženi Kristu Glavi. Sve ono što je u nama ostvario Duh Sveti, to je za naše svećeničko postojanje najizazovnije i najčudesnije. I dok se divimo djelima Duha Božjega oko nas, uvijek trebamo biti pozorni u molitvenoj tišini na ono njegovo što je u nama i mjeriti se po tom”, rekao je biskup. Istaknuo je kako je Veliki četvrtak dan u kojem se svaki svećenik treba sjetiti veličine svog izabranja i poslanja, ali ujedno se ispitati koliko živi od te svijesti vjere i kako je svakodnevno svjedoči.
Spomenuo je da postoji svećenička kultura koja se očituje u nastojanju konkretno živjeti u današnjem vremenu i prostoru ono što svećenik jest po daru milosti Božje. Izrazio je zahvalnost svećenicima za požrtvovnost kojom vrše povjereno im poslanje. Usredotočio se na Izaijinu riječ koju je Isus ponovio u nazaretskoj sinagogi i primijenio na sebe da je došao donijeti slobodu potlačenima, proglasiti sužnjima oslobođenje. Pozvao je svećenike da promisle kako osobno žive s obzirom na slobodu u koju ih je Krist uveo svetim krštenjem i sakramentom svetog Reda, pripomenuvši da je Veliki četvrtak u Godini milosrđa “vrijeme kada u smislu duhovnog djela milosrđa trebamo pomoći jedni drugima ispitati svoju savjest da bismo ono što je u nama slabo i grešno nastojali popraviti”. Upozorio je da ni svećenici nisu pošteđeni suvremenog mentaliteta, “individualizma, koji se nerijetko pretvara u egoizam, u neslobodu i nesposobnost živjeti duboku povezanost s Bogom, iskrene međusvećeničke odnose, povezanost s biskupom i suradnju s vjernicima”. Ukazao je na opasnost da individualizam, napose kod nekih mladih svećenika između ostalog stvori kod njih stanja iz kojih nema dovoljno spremnosti na suradnju i inicijative, otvorenost uvidjeti vlastite pogreške, imati sposobnost saslušati o njima mišljenje starijih, za njih zamoliti oproštenje. “Individualizam se nerijetko očituje kao usmjerenost na tuđe zlo – ne da bismo kroz dobrohotnu opomenu učinili djelo milosrđa i pomogli da subrat iziđe iz tog stanja – nego se ono događa kao ogovaranje ili klevetanje. Danas se napose trebamo iskreno ispitati kako stojimo u tom pogledu, pripisujemo li drugima određene zloće da bismo možda prikrili ili opravdali vlastite. Jesmo li se duhovno izgradili do mjere da drugima ne činimo ono što ne želimo da oni nama čine?”, upitao je biskup. Pozvao je svećenike da u Godini milosrđa zatraže od Boga oproštenje za slabosti i grijehe, i da se ujedno sami ispitaju je li njihov odnos prema drugima milosrđe, ili individualizam koji razara ponajprije njih same, a onda i druge.
Istaknuo je kako svećenici “ne smiju sebe štedjeti i pokrivati u krivim opredjeljenjima, jer tako postaju nevjerodostojnima u svom poslanju”. Rekao je da postoje grijesi slabosti, koje i Bog i ljudi razumiju; ali da postoje grijesi opredjeljenja za zlo, koji vrijeđaju odnos s Bogom i ljudima i da ih treba sa svom iskrenošću popravljati putem nastojanja oko ozbiljnog obraćenja u duhu svetopisamske riječi: “Evo, sad je vrijeme milosti, evo sad je vrijeme spasa”. Pritom, rekao je, treba izbjeći napast da od drugih očekujemo i tražimo promjenu prije nego od sebe, da u ispovjedaonici ispovijedamo tuđe, a ne svoje grijehe. Povjerio je Božjem milosrđu svaku svećeničku ranu i zamolio Isusa Krista da snagom svoga Duha uđe u svećeničke savjesti i duše, prosvijetli ih i očisti te im pomogne živjeti punu slobodu.
Biskup se obratio i predstavnicima ovogodišnjih krizmanika moleći za njih da im sakrament potvrde ne bude nešto što će tek usputno učiniti, nego što će u otvorenosti svojih mladenačkih bića prihvatiti kao inicijativu Isusa koji ih voli, koji znade što im treba i koji ih može uvesti u onaj život za kojim čeznu; da ne budu mlada bića predana moćima zla, nego da zaista budu povjereni u ruke Božje, i na taj način postanu veliki ljudi u našoj hrvatskoj domovini.
Potom su svećenici obnovili svoja svećenička obećanja, i kao misni dar priložili milodar što su njihovi župljani tijekom korizme sabirali za siromašnu braću i sestre. Svoj su dar za siromašnu djecu biskupu predali i predstavnici djece i ovogodišnjih krizmanika. Posvetivši sveta ulja biskup je pozvao svećenike da ih tu večer svečano unesu u svoje župne crkve na početku Mise večere Gospodnje, i na taj način očituju jedinstvo i zajedništvo mjesne Crkve. Potaknuo ih je također da sveta ulja čuvaju pohranjena u dostojne posude i na časnom mjestu te i kroz to posvjedoče svoju vjeru o sakramentima koje će s tim uljima podjeljivati vjernicima.
Na kraju misnog slavlja đakon Ticl pročitao je uskrsnu čestitku koju su biskup i svećenici s tog slavlja uputili papi Franji. Čestitajući svećenicima njihov dan, biskup je posebnu čestitku uputio svećenicima jubilarcima: Želimiru Žuljeviću – 10 godina misništva; Draženu Akmačiću – 20 godina misništva; Ivanu Mitroviću i Zdravku Radošu – 25 godina misništva; Branku Gelemanoviću – 30 godina misništva; Tomi Mrnjcu – 40 godina misništva i prelatu Vjekoslavu Mariću – 65 godina misništva. Nakon misnog slavlja svećenici su bili dionici zajedničkog stola u Domu pape Ivana Pavla II.