Požega, (IKA) – Na Veliki četvrtak, 28. ožujka, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj katedrali Misu posvete ulja. Na slavlju su uz gotovo cijeli prezbiterij Požeške biskupije sudjelovali i đakoni, bogoslovi, sjemeništarci, redovnice te predstavnici ovogodišnjih krizmanika. Pred početak slavlja đakon Zdravko Ticl pročitao je Pismo koje je biskup uputio svim ovogodišnjim krizmanicima u Požeškoj biskupiji. Uvodeći u misu biskup je, među ostalim, kazao: “Radujem se što ovo naše zajedništvo Velikog četvrtka na svoj način obogaćuje i novoizabrani papa Franjo. Želimo svoje svećeništvo danas s njime promišljati i za njega zahvaljivati u dubokoj svijesti vjere da smo mi jedna Isusova zamisao i jedno Isusovo poslanje. Silno je važno naše crkveno zajedništvo u Duhu i molitvi, da ne ponestane u nama Isusove snage.”
U homiliji biskup je istaknuo kako svećenici nisu uspostavljeni za neke tehničke funkcionare, nego su ontološki u svojim osobnostima pridruženi Isusu Kristu, postali dionicima njegova dara i otajstva, kako je volio govoriti bl. Ivan Pavao II. te djeluju “in Persona Christi”, kako nas uči II. vatikanski sabor. Naglasio je da je to istina vjere o njima, pozvao ih da se u njoj danas snažno obnove i ne boje svoje ljudske krhkosti, slabosti i prolaznosti jer nisu sami na svom putu i u svom poslanju.
Potom je kazao da je ovog Velikog četvrtka valjano polazište za razmišljanje o svećeništvu i najnoviji dokument Kongregacije za kler pod naslovom “Direktorij za službu i život prezbitera”. Spomenuo je da Direktorij među ostalim govori o zamkama u suvremenom svijetu koje oslabljuju svećenički identitet a među njima da je najpogubnija sekularizacija koja usmjerava život samo na ovozemaljsko, donosi gubitak osjetljivosti za nadnaravno značenje svećeništva i njegova poslanja. Biskup je spomenuo kako svećenik zahvaćen sekularnim mentalitetom, ispražnjen od Božjih stvarnosti, na različite načine svjedoči to svoje stanje, postaje težak samome sebi jer se gleda isključivo ljudskim očima, sudi o sebi i o Crkvi polazeći sa stanovišta određenih nedobronamjernih kritika, to širi u javnim tiskanim ili elektronskim nastupima, očituje da iz njegova života nestala svijest o otajstvenoj dimenziji čovjeka, Crkve i svijeta. Biskup je potaknuo svećenike da provjere jesu li Isusova evanđeoskog mentaliteta, sposobni u sekulariziranom svijetu svjedočiti onostranost.
Nadalje, biskup je podsjetio kako Izaija prorok u prvom čitanju a Isus u evanđelju govori da je pomazan Duhom Svetim za naviještanje radosne vijesti siromasima. Kazao je da nas papa Franjo od prvoga svoga nastupa upozorava na to poslanje Crkve, napose nas svećenika. Prisjetio se Majke Terezije koja je, dolazeći iz siromašne Kolkate, naglašavala u zapadnom materijalno bogatom svijetu da je njegovo duhovno siromaštvo, gubitak vrijednosti i smisla života teže od materijalnog siromaštva. Biskup je rekao svećenicima: “Pozvani smo biti navjestitelji Radosne vijesti siromasima. Valja nam imati oči i osjećaja za materijalnu sirotinju, ali nikada ne zaboraviti da nam je poslanje daleko dublje, svjedočiti ljudima Isusa Krista koji je jedini moćan osloboditi ih svojom ljubavlju od grijeha i smrti. Naše pomaganje materijalno siromašnima znak je toga Isusova spasenjskog djela. Volio bih kad bismo bili u većem međusobnom dosluhu i organiziraniji s obzirom na to pitanje, kad bismo znali biti bolje povezani u suradnji na župnoj i biskupijskoj razini po karitativnim skupinama naših župnih pastoralnih vijeća, mogli bismo pomoći više nego li činimo u sadašnjem teškom trenutku.”
Nakon popričesne molitve svećenici su zajednički obavili čin povjere Isusovoj Majci po obrascu koji je načinio papa Benedikt XVI. Đakon Zdravko Ticl pročitao je potom čestitku papi Franji koja je prihvaćena spontanim pljeskom okupljenih u katedrali.