Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije predvodio je na Veliku srijedu 31. ožujka Misu posvete ulja u riječkoj katedrali.
Mnogo je toga što svećenik mora činiti, ali sve to ne smije ići na štetu tri njegova bitna pastoralna zadatka. Događa se, međutim, da zbog svećenikove zauzetosti mnogim drugim stvarima ono što je bitno pomalo klizi u drugi plan. Uzrok je tomu često i činjenica da se na području bitnoga slabije snalazimo, pa radije posežemo za onim što je lakše i gdje su rezultati našeg rada vidljiviji i opipljiviji. Zato se jedna od najvažnijih stvari, što bismo je u Svećeničkoj godini i kao pojedinci i kao prezbiterij trebali učiniti, tiče preispitivanja prioriteta našeg svećeničkog života i rada, kako nam se ne bi dogodilo da zbog nebitnog ili manje bitnog zanemarujemo činiti ono što spada na samu bit našeg svećeničkog poslanja, rekao je u svojoj homiliji riječki nadbiskup preporučivši za uzor svećenicima u ovoj Svećeničkoj godini svetog Ivana Mariju Vianneya, Arškog župnika.
Nema našeg sastanka, nastavio je nadbiskup, a da se na njemu ne žalimo kako je djece i mladih sve manje u crkvi, kako im je, zapravo više njihovim roditeljima nego njima, sve preče nego vjerska pouka i liturgijska slavlja. Sličnu pojavu susrećemo i kod pripreme odraslih za sakramente. I tu vrlo često čujemo ispriku kako se nema vremena za ozbiljno slušanje Božje riječi i uranjanje u otajstvo koje se želi primiti, te se stoga od svećenika očekuje razumijevanje i susretljivost, što ide tako daleko da se svjesno traži i izabire one svećenike koji su u tom smislu „popustljiviji”. No smijemo li biti popustljivi kad je riječ o tako važnoj stvari kao što je spasenje ljudskih duša, a kojega nema bez ozbiljnog suočenja s Božjim pozivom na obraćenje?, zapitao se nadbiskup Devčić. Neka nam sveti arški župnik u tome bude nadahnuće, ali i zagovornik, kako bismo se poput njega, a u skladu s poticajima Koncila, posve posvetili „poučavanju riječi Božje u njoj samoj, koja ljude poziva na obraćenje i svetost”, kako lijepo kaže Ivan Pavao II.
Jedna od prvotnih zadaća svećeničke službe, s obzirom na pomirenje i čišćenje savjesti, odnosi se na otvaranje očiju ljudima kako bi vidjeli ne samo nered grijeha u sebi nego i duboku želju za oslobođenjem i pomirenjem, rekao je nadbiskup pozvavši svećenike da čine isto što je činio i sveti Arški župnik: bude u ljudima želju za pokajanjem koje je put do oproštenja i pomirenja.
Glavni cilj Euharistijske godine koju slavimo u našoj nadbiskupiji sastoji se upravo u tome da, znajući i postajući sve svjesniji mjesta i uloge euharistije u životu Crkve i svakog pojedinog vjernika, sveukupnu našu pastoralnu aktivnost tako obnovimo i usmjerimo kako bi ona izvirala iz euharistije i vodila prema njoj. Svjesni toga, ne bismo se smjeli oglušiti na poziv koji nam Gospodin preko Euharistijske godine upućuje nego bismo je doista trebali prihvatiti kao naš “kairos”, kao milosni trenutak i milosno vrijeme, rekao je riječki nadbiskup koji je na misi posvetio ulja koja će se upotrebljavati kod slavljenja sakramenata.