Zagreb, 28. 3. 2002. (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić predvodio je danas u zagrebačkoj prvostolnici misu posvete ulja zajedno s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Giuliom Einaudijem, pomoćnim biskupima Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem te dvjestotinjak dijecezanskih i redovničkih svećenika mjesne Crkve.
“Danas smo, draga braćo svećenici, posebno povezani s našim papom Ivanom Pavlom II. i sa svim svećenicima svijeta koji se danas u svojim katedralama okupljaju oko svojih biskupa na jedinstvenoj Misi Posvete ulja da bi obnovili svećenička obećanja. Zajedno s blagopokojnim našim kardinalom Franjom Kuharićem ponavljamo riječi iz njegove Oporuke: ‘Zahvaljujem za neizrecivu milost svećeništva i za čudesni dar Mise – Euharistije molim milost od Nebeskog Oca da moja smrt bude u Isusovoj Žrtvi moja zadnja osobna misa, dar moga bića Ocu u Sinu posvećenjem Duha Svetoga’”, rekao je na početku propovijedi zagrebački nadbiskup.
Potom je spomenuo braću svećenike koje je od zadnjega Velikog četvrtka milosrdni Otac pozvao k sebi: Antuna Bogdana, Andriju Šanteka, Josipa Ladiku, Ivana Juraka, Stjepana Kušana, Josipa Žganeca, Vitu Cipriša, Miju Pavišića, Franju Žnidareca i Matu Sakača. Jedanaest dijecezanskih svećenika je od zadnjeg Velikog četvrtka prešlo prag vječnosti. Pozdravio je i šest mladomisnika od prošlog Velikog četvrtka, a to su: Željko Bakšić, Tomislav Fridl, Željko Lovrić, Miroslav Markić, Zvonimir Rogina i Domagoj Vuletić.
Nadbiskup se potom osvrnuo na ovogodišnje Papino pismo svećenicima za Veliki četvrtak u kojemu on razmatra poslanje koje je Gospodin povjerio svećenicima u sakramentu Pomirenja.
“Činimo sve napore kako bi postali istinski poslužitelji milosrđa. Znamo da smo u tome sakramentu, kao i u svim ostalima, pozvani biti posrednici milosti koja ne dolazi od nas već je odozgo i djeluje svojom vlastitom snagom. Drugim riječima – i to je velika odgovornost – Bog računa na nas, na našu raspoloživost i vjernost, kako bi učinio svoja čuda u ljudskim srcima. U slavljenju toga sakramenta, možda još i više no kod ostalih sakramenata, važno je da vjernici imaju snažno iskustvo lica Krista Dobrog Pastira”, poručio je Sveti Otac. Nadalje Papa ističe da je sakrament Pomirenja jedan od najdjelotvornijih putova osobnog rasta. “Tu Dobri Pastir, po svećenikovoj prisutnosti i njegovu glasu, pristupa svakom muškarcu i ženi, kako bi s njima otpočeo osobni dijalog koji uključuje slušanje, savjet, utjehu i oproštenje. Božja je ljubav takva da se može usredotočiti na svakog pojedinca a da pritom ne zanemari ostale. Svaki koji prima sakramentalno odrješenje mora biti sposoban osjetiti toplinu te osobne pažnje. Mora iskusiti Očev zagrljaj kojim grli rasipnog sina: “Pade mu oko vrata i izljubi ga” (Lk 15,20). Mora biti kadar čuti onaj topli prijateljski glas upravljen cariniku Zakeju, koji ga po imenu poziva na novi život (usp. Lk 19, 5)”.
Papa također poziva u vidu boljeg služenja sakramenta Pomirenja na posuvremenjivanje teološke izobrazbe, osobito u pogledu novih etičkih izazova.
Nakon propovijedi svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja. (j03753hr/kj)