Zagreb, (IKA) – Misu posvete ulja na Veliki četvrtak 29. ožujka u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u RH nadbiskup Giuseppe Pinto, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni pomoćni biskup Valentin Pozaić i više od 250 svećenika. U homilije kardinal Bozanić je naglasio kako je Misa posvete ulja radosno i očekivano svećeničko slavlje. “U ovom znakovitom susretu objavljuje se i predstavlja Crkva zagrebačka, koju Krist naš Gospodin u Duhu Svetom poziva i okuplja, da bi nas kao Crkvu, po svojoj Riječi i Euharistiji obnavljao i snažio na putu u novosti života”. U znaku spomendana kada je Isus ustanovio Euharistiju i svećeništvo, kardinal je posebnu zahvalu uputio za novozaređene svećenike, te pozvao na molitvu za one koji su preminuli tijekom prošle godine.
Obraćajući se svećenicima, kardinal je istaknuo da pranje nogu u dvorani Posljednje večere objašnjava dvostruko značenje sakramenta Reda: sagnuti se, kleknuti pred dušama da bi ih se opralo Kristovom krvlju. „Pred tim svetim činom osjećamo potrebu moliti oslobođenje od svojih slabosti i otvoriti se milosti koja jača i obnavlja. Pozvani smo otvoriti se Isusu Kristu koji zna što je u našem srcu, koji nam pomaže da se dignemo i obnovimo oduševljenje, kako bismo mogli nastaviti poslanje s obnovljenim predanjem slijedeći pouzdanje blaženoga Alojzija. Svi osjećamo tu potrebu. A čuda se događaju, predraga subraćo u svećeništvu. Čuda se događaju kada stanemo pred Boga koji nas je od vječnosti izabrao, ljubio i pozvao u život, u vjeru, u svećeništvo”, rekao je kardinal, te nastavio “ako je naš poziv očitovanje Božje ljubavi – izabrao je dvanaestoricu da bi bili s njime – tada i naš odgovor treba prije svega biti odgovor ljubavi. Sve što smo pozvani činiti, sve što još možemo napraviti, sve što će nam biti dano ili povjereno, kako ono naizgled važno, tako i ono neznatnije i skrivenije, upravo to je ono što Gospodin očekuje od svakoga od nas. I stoga svaki pokret naše duše, svako nastojanje, svaki doprinos, sve počinje nalikovati na onih nekoliko kruhova i malo ribe koji su stavljeni pred božanskog Učitelja da bi postali čudo koje hrani mnoštvo, koje utažuje glad svijeta”.
Nadalje je rekao “želim i po toj nakani redovito molim da budete sretni i zahvalni zbog svog svećeničkog poziva. Ne mislim prvotno na pastoralni uspjeh, ni na učinkovitost vašega rada, na sposobnost privlačenja masa, niti na predanje i suradnju u premnogim zadacima što ih služba stavlja pred vas. Ponajprije želim i molim da budete zadovoljni i zahvalni što ste dionici ministerijalnog svećeništva”. Pojasnio je, kako to ne znači biti savršen, niti savršeno odgovoriti na neizmjerni dar što smo ga primili. Potrebna je svijest da je naš poziv prvotno očitovanje Božje ljubavi prema svakome ponaosob i da je sav naš život označen tim Božjim izabranjem, rekao je.
Upućujući na nutarnju svećeničku radost, kardinal je posvijestio kako ona ne ovisi “ni o našem zdravlju, ni o odsutnosti kušnja i teškoća, ni o vanjskom uspjehu, pa ni o tome koliko se osjećamo zadovoljni sa svojim projektima i prijedlozima, nego u spoznaji da vršimo volju Božju. Sveci, mučenici kršćanske davnine i svih vremena Crkve, naš blaženi Alojzije, snažno nas usmjeruju prema tom središtu našeg života i službe”.
Kardinal je s okupljenima podijelio i zahvalnost Bogu za milosni sinodski hod Crkve zagrebačke.
Naglasio je da sada prethodi priprema Knjige Sinode koja će pokušati skupiti plodove predsinodske pripreme, sinodskih zasjedanja sa 199 sinodskih propozicija, kako bi Crkva zagrebačka dobila obnovljene smjernice za radosni navještaj Evanđelja, za obnovljeno misijsko djelovanje, za svjedočenje vjere, nade i ljubavi u hrvatskoj suvremenosti.
Podsjetio je kako je Sinodu sada potrebno spustiti u pastoralne regije, arhiđakonate, dekanate, župe, posebno računajući na neprocjenjivi doprinos crkvenih tijela suodgovornosti, vijeća i odbora, vjerničkih udruga, pokreta i zajednica. “Očekujemo u tom novom sinodskom zamahu posebni doprinos naših mladih vjernika, djevojaka i mladića. Posebnu prigodu za to daje i priprema Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 2020. godine održati u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji”, rekao je.
Obraćajući se svećenicima, kardinal je također rekao “dragi prijatelji i subraćo svećenici, što bih bio vaš nadbiskup bez vas. Ne kažem što bih činio, nego što bih bio. Biskup i njegovi svećenici su za narod. Naša je snaga u našem zajedništvu, zajedništvu biskupa i svećenika, međusobnom zajedništvu svećenika, zajedništvu u Crkvi. Krist Gospodin nas danas poziva da zajedno usmjerimo pogled tražeći Božju volju. Hvala vam za vaše svjedočenje, za sve što činite i podnosite za Crkvu i svoj hrvatski narod, za pastoralnu ljubav i za ustrajnost u nošenju tereta i žege dana i godina”. Ohrabrio je bogoslove i druge koji razmišljaju o duhovnom zvanju, rekavši: “molim hrabrost na putu predanja Bogu, jer njegova njiva očekuje navjestitelje radosti vjere”, jer “vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, ali ona je svjetlo koje vodi naše korake na putu života”.
Nakon homilije svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju.
Tijekom mise kardinal je blagoslovio ulje i posvetio krizmu, a prije blagoslova je, ponovno se obraćajući svećenicima, rekao “sada se vraćate u svoje župe i zajednice noseći ulje radosti da započnete najsvetija slavlja crkvene godine: sveto trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Tu je središte naše vjere, snaga našega svećeništva. To je ono što nas nosi i na što se trebamo nasloniti”. Svećenike je potaknuo da budu strpljivi i da mole snagu da mogu izvršiti ono što Isus od njih očekuje.