Istina je prava novost.

Misa povodom 300. obljetnice izgradnje kapele sv. Franje Ksaverskog u Ertiću

Lukovdol, (IKA) – Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu 4. srpnja svečano misno slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Lukovdolu povodom 300. obljetnice izgradnje kapele Sv. Franje Ksaverskog u Ertiću. Zbog restauratorskih radova nije bilo moguće slaviti misu kapeli Sv. Franje Ksaverskog te se ista slavila u župnoj crkvi u Lukovdolu. Liturgijsko pjevanje animirao je Riječki nadbiskupijski zbor kojim je dirigirala prof. Andrejka Srdoč, a na starim orguljama “Heferer” pratila prof. Daniela Marinović.
Govoreći o razlozima zašto je baš sv. Franjo Ksaverski odabran za zaštitnika kapele u Ertiću, nadbiskup se osvrnuo na prošlost toga goranskog kraja u kojemu se 1714. godine pojavila kuga. Vjernici su, na prijedlog župnika Juraja Josipa Czetnija izabrali sv. Franju za zaštitnika nove crkve, a time i cijeloga mjesta, jer je tada kuga smatrana “bičem Božjim” te su vjerovali da Bog oslobađa od pogubne kuge. “Istovremeno je po zagovoru sv. Franje Ksaverskog čudesno ozdravio od sljepoće jedini lukovdolski zidar, koji se zavjetovao tom svecu da će mu besplatno sagraditi crkvu ako mu vrati vid. Budući da je bio jedini zidar u mjestu, posvuda su se po toj nakani uzdizale molitve Bogu i zidar je ponovno progledao. Kuga se počela povlačiti, što se pročulo po široj okolici te je narod u velikom broju ovamo hrlio i pomagao svojim darovima izgradnji crkve, koja se zbog velikog broja hodočasnika, morala povećati.”
Zbog toga je sv. Franjo Ksaverski nazivan “čudotvorcem ovoga kraja i za katolike i za pravoslavne”, kako su zapisali isusovački misionari u svom izvještaju o pučkim misijama koje su održali u Lukovdolu 1725. Također, za lukovdolsku crkvu govorilo se da je “slavna po čudesima” što je ponukalo Svetu Stolicu da odobri potpun oprost uz uobičajene uvjete onima koji dva put na godinu pohode tu crkvu, kazao je nadbiskup. Dodao je i navode kroničara kako su u Lukovdol hodočastili ne samo katolici, nego i pravoslavni, zbog čega je ta crkva imala i ekumensko značenje.
U nastavku je upozorio da i u današnje vrijeme postoji “kuga”, odnosno izloženost raznim izopačenostima koje se prenose svim mogućim kanalima i medijima. “Nije li neosjetljivost za religiozne i moralne vrijednosti, kao što su vjera u Boga, poštenje, pravednost, solidarnost i briga za opće dobro, svojevrsno duhovno odnosno moralno sljepilo, koje je po čovjeka i njegovo dostojanstvo daleko opasnije od tjelesnoga?” Stoga je istaknuo da i danas trebamo pomoć svetaca i nebeskih zaštitnika te da se moralna “kuga” liječi u crkvi, a osobito ispovjedaonicama. U tom je smislu svaka naša crkva “slavna po čudesima”, kao što je rečeno o crkvi Sv. Franje Ksaverskog u Ertiću. Neka u svakoj bude i “liječnika čudotvoraca”, tj. Bogu i čovjeku posve posvećenih svećenika, koji će uime Božje, poput sv. Franje, čistiti savjesti od grijeha i ozdravljati oči srca da mogu ponovno vidjeti Božju ljepotu u svijetu i doživjeti njegovu očinsku ljubav koja nam je objavljena u Isusu Kristu.
Riječi zahvale nadbiskupu, zboru, župljanima te predstavnicima Ministarstva kulture, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Gradu Vrbovskom te Konzervatorskom odjelu iz Rijeke uputio je župnik Branko Dragojević, dodavši kako su radovi na obnovi kapele započeli u suradnji s konzervatorskim odjelom u Rijeci prije 10 godina.