Misa prigodom zaključenja sinode i beatifikacija Pavla VI.
Vatikan
Sinoda je bila veliko iskustvo u kojem se živjelo sinodalnost i kolegijalitet i osjetilo snagu Duha Svetoga koji vodi i neprestano obnavlja Crkvu koja je pozvana, bez oklijevanja, skrbiti za rane koje krvare i ponovno zapaliti nadu za tolike ljude bez nade. Na sinodi se velikodušno radilo s pravom slobodom i poniznom kreativnošću, istaknuo papa Franjo
Vatikan, (IKA) – Papa Franjo predvodio je u nedjelju 19. listopada na Trgu Svetog Petra u Vatikanu misu u prigodi zaključenja Treće izvanredne opće biskupske sinode te predsjedao beatifikacijom Pavla VI. (1897. – 1978.). Na misi je sudjelovalo više od 70.000 hodočasnika iz svih dijelova svijeta, a posebno su brojne bile skupine vjernika iz biskupija Brescia, Milano i Rim, uz koje su vezani život i služba pape Montinija.
Osvrćući se u homiliji na tekst iz Matejeva Evanđelja: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje” (22, 21), Papa je primijetio kako Isus stavlja naglasak na drugi dio te rečenice “podajte Bogu Božje”. To znači, primijetio je Papa, priznati i ispovjediti – pred svakom vlašću – da je samo Bog čovjekov Gospodin, i da nema drugoga. To je trajna novost koju treba svakodnevno ispovijedati, svladavajući strah koji često osjećamo pred Božjim iznenađenjima. On se ne boji novosti! Zbog toga nas neprestano iznenađuje, otvarajući nas i vodeći nas na nezamislive putove. On nas obnavlja, to jest neprestano nas čini “novima”. Kršćanin koji živi evanđelje je “Božja novost” u Crkvi i svijetu. A Bog jako voli tu “novost”! Dati Bogu Božje znači otvoriti se njegovoj volji i posvetiti mu naš život i surađivati u njegovu Kraljevstvu milosrđa, ljubavi i mira. Tu se krije naša prava snaga, kvasac koji daje da ona raste i sol koja daje ukus svakom ljudskom naporu protiv prevladavajućeg pesimizma koji pruža svijet. Tu se krije naša nada jer nada u Boga nije dakle neki bijeg od stvarnosti, neki alibi: to znači djelatno uzvratiti Bogu ono što mu pripada. I zbog toga kršćanin gleda na buduću stvarnost, Božju stvarnost kako bi živio u punini – s nogama čvrsto na zemlji – i odgovoriti, hrabro, na bezbrojne nove izazove, rekao je Papa te nastavio: Vidjeli smo to ovih dana na Izvanrednoj biskupskoj sinodi, sinoda znači “hoditi zajedno”. Pastiri i laici iz svih dijelova svijeta donijeli su ovdje u Rim glas svojih krajevnih Crkava kako bi pomogli današnjim obiteljima da kroče putovima evanđelja, pogleda čvrsto uprta u Isusa. Bilo je to veliko iskustvo u kojem smo živjeli sinodalnost i kolegijalitet i osjetili snagu Duha Svetoga koji vodi i neprestano obnavlja Crkvu koja je pozvana, bez oklijevanja, skrbiti za rane koje krvare i ponovno zapaliti nadu za tolike ljude bez nade, rekao je Papa, zahvalivši Bogu za “dar Sinode i konstruktivni duh kojeg su svi pokazali”. Neka Duh Sveti koji nam je u ovim danima dao velikodušno raditi s pravom slobodom i poniznom kreativnošću, prati i nadalje hod koji, u Crkvama diljem svijeta, predstavlja pripremu za Redovnu biskupsku sinodu koja će se održati u listopadu 2015.
U nastavku homilije Papa se osvrnuo na lik novog blaženika pape Pavla VI., nazvavši ga “hrabrim kršćaninom i neumornim apostolom” i zahvalivši mu na poniznom i proročkom svjedočenju ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi. Papa Franjo istaknuo je kako je on ustanovio biskupsku sinodu. “Kada gledamo na toga velikog Papu, hrabrog kršćanina, neumornog apostola, ne možemo doli pred Bogom reći riječi koje, koliko jednostavne, toliko su od srca: hvala! Hvala ti, naš dragi i ljubljeni papa Pavle VI.! Hvala ti na tvojem skromnom i proročkom svjedočenju ljubavi za Krista i njegovu Crkvu”, rekao je Papa.
Sveti Otac zatim je spomenuo kako je u osobnom dnevniku pape Montinija o završnom zasjedanju Drugoga vatikanskog koncila napisano sljedeće: “Možda me je Gospodin pozvao i dao mi ustrajnost za ovu službu ne zato što sam osobito prikladan za nju, ni da bih upravljao i spasio Crkvu od njezinih sadašnjih teškoća, već da bih mogao trpjeti za Crkvu, i to na način koji će jasno pokazati da je On, i nitko drugi, njezin upravitelj i spasitelj.”
U toj poniznosti blista veličina blaženog Pavla VI. koji je, dok se na obzoru pomaljala novo sekularizirano i neprijateljsko društvo, znao dalekovidnom mudrošću – i ponekad u samoći – upravljati Petrovom lađom ne gubeći nikada radost i povjerenje u Gospodina.
U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji pozvao je vjernike da vjerno slijede nauk i primjer novog blaženika. Pavao VI. bio je odvažni zagovornik misije ad gentes; svjedočanstvo tome je osobito apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi s kojom je namjeravao probuditi polet i predanost poslanju Crkve. Istaknuvši na kraju duboku marijansku pobožnost blaženog Pavla VI., Papa je primijetio kako će mu kršćanski narod biti trajno zahvalan na apostolskoj pobudnici Marialis Cultus te što je proglasio Mariju “Majkom Crkve”, prigodom zatvaranja trećeg dijela Drugoga vatikanskog koncila.