Kali, (IKA) – Tristota obljetnica Bratovštine sv. Križa i postavljanja križa na brdo Orjak (8. svibnja 1717. – 8. svibnja 2017.) proslavljena je svečanim misnim slavljem u ponedjeljak 8. svibnja u župi sv. Lovre u Kalima. Misu na staroslavenskom predvodio je don Slavko Ivoš, župnik Velog Iža i Malog Iža koji je rodom Kaljanin. Don Slavko rekao je da je ta proslava čin hrvatske i glagoljaške kulture. „Nije kultura stvorila kult, nego je kult, bogoštovlje, stvorilo kulturu. Barem u kršćanstvu. Da nije bilo vjere, iz vjere ljubavi, iz ljubavi požrtvovnosti, ne bismo imali kulture”, rekao je don Slavko. U propovijedi je govorio o značenju dva blagdana, Našašća i Uzvišenja svetog Križa. Kaljani su osnovali bratovštinu, skulu sv. Križa u svibnju, to je uskrsno vrijeme. U starom kalendaru blagdan Našašća svetog Križa slavi se 3. svibnja. Kaljani su u osmini tog blagdana, sa župnikom i svećenicima koji su djelovali u župi, 8. svibnja 1717. g. osnovali Bratovštinu Sv. Križa koja je djelovala do sredine 20. st. „Kad pogledamo Isusa na križu, ozdravljamo, ako ga prihvaćamo kao Boga i kao spasitelja”, rekao je don Slavko. Podsjetio je kako je časnik Konstantin, kasniji rimski car, u snu imao viđenje križa s porukom ‘U ovom znaku ćeš pobijediti’, što se i dogodilo. Njegova majka Jelena potrudila se pronaći križ na kojem je Isus bio raspet i dala ga je unijeti u crkvu Božjega groba. To je blagdan Našašća sv. Križa. Uzvišenje sv. Križa je vezano uz događaj u 7. st., kad su Perzijanci odnijeli taj Isusov križ. Time su željeli učiniti svetogrđe i povrijediti kršćane u Svetoj zemlji (614. g.). Bizantski car Heraklije pobijedio je 620. g. i tražio od perzijskog cara da donese križ u Jeruzalem. To je Uzvišenje sv. Križa. Don Slavko je govorio i o povijesti kaljske bratovštine. Prije tri stoljeća u Zadru su djelovale brojne bratovštine. Kali su se ugledale u Zadar, a Zadar se ugledao u Veneciju. „Nije bilo čovjeka koji nije bio učlanjen u neku skulu. U gradovima su bile obrtničke, staleške skule, ali ne znači da nisu bile vjerske. Kovači su imali svoju skulu, zlatari svoju, pomorci i ribari svoju. Bratovštine su odigrale veliku kulturnu, socijalnu, ekonomsku, humanitarnu, društvenu ulogu. Ali vjerska uloga je prva”, istaknuo je propovjednik, dodavši da bez zajedništva Kaljana, ne bi bilo ni njihove crkve ni oltara. U kaljskoj župnoj crkvi Sv. Lovre jedan je od tri najveća oltara u Dalmaciji koji su kupili iz ženskoga benediktinskog samostana sv. Katarine u Zadru. „Ne bi se taj oltar kupio, da nije bilo sloge. Svatko tko se rodio i krstio u Kalima, automatski bi postajao član Vele skule. U druge skule se upisivalo po osobnom htijenju ili je neki član obitelji već bio u nekoj skuli”, rekao je don Slavko. Podsjetio je na izraz ‘stati na sviću’, što je značilo da se, nakon smrti člana obitelji koji je bio u nekoj bratovštini, odmah upisivao drugi član iz te obitelji, da se bratovština ne ugasi. „Da se vjera ne ugasi. Negdje su bratovštine osnivane pri pri crkvama, a u Kalima pri oltarima. Svaka bratovština imala je sjedište pri jednom oltaru. Svaka bratovština se brinula za ures i opremu za bogoštovlje na tom oltaru. To sve još postoji u kaljskoj skuli Gospe od Ružarija”, rekao je don Slavko. Nakon osvajanja Francuza koji su ugasili bratovštine, osim one Sv. Sakramenta, svećenici su opet osnivali bratovštine. U Kalima ih je obnovio don Božidar Dražić, pokopan kod ulaza u kaljsku župnu crkvu. „Skule su se osobito počele rasipati poslije II. svjetskog rata, u komunizmu. Bratovštine su bile uređene kao zajednica, sve je bilo zajedničko. Imale su svoje masline koje bi im ostavljali ljudi nakon smrti. Skupljali su novac i davali ga za oltare”, rekao je don Slavko, istaknuvši da je u manje od sto godina kaljska crkva produžena. Najprije je bila mala crkva Sv. Lovre veličine do prvog oltara; 1711. g. je posvećena druga crkva Sv. Lovre veličine do drugog oltara, a treća dogradnja je završena 1777. g. Don Slavko istaknuo je da tako velike crkve kao kaljske nema na otocima, osim na Silbi i Olibu. „Silba je bila grad, veliko mjesto. Puno veća mjesta od Kali nisu izgradila tako veliku crkvu, a Kaljani jesu, slogom. Kali su bili bogati, jer su ljudi bili vrijedni. U 19. st., u manje od sto godina, selo se utrostručilo.
Na početku mise don Slavko je okadio oltar Bratovštine sv. Križa. Prije mise održana je procesija puka i svećenika od kaljske crkve na brdo Orjak, s crkvenim barjacima, hrvatskom zastavom i dva ferala koje su nosili župljani i ministranti. Za vrijeme jednosatne procesije i uspona na Orjak pjevala se molitva zlatne krunice i litanije Svih Svetih, a kaljski župnik don Mario Akrap nosio je križ kojim je na kraju procesije na vrhu brda, nakon navještaja Evanđelja, blagoslovio polja, masline i more, plodove zemlje i mora, moleći Božji blagoslov za trud ljudskog rada.

Obred je održan na vrhu brda Orjak gdje su Kaljani 8. svibnja 1717. g. postavili veliki kameni križ i odakle seže pogled na zadarski arhipelag. Procesiju je tada predvodio fra Jere Delio, trećoredac sa Školjića. Kad su se sudionici procesije, župnik don Miho Gobić, starci od sela, sudac kapetan i ostali puk, vratili u selo, dogovorili su se da će otići u bratsku kuću i osnovati još jednu kaljsku bratovštinu, Sv. Križa. Odlučeno je da će se pravila sastojati od dvanaest kapitula; 1727. i 1806. g. dodani su još po jedan kapitul. Nakon toga su se u Madrikuli bratovštine popisala sva braća, svećenici pa svjetovna braća i jedna sestra koja je prosila za bratovštinu. Madrikula sv. Križa u Kalima propisuje godišnju skupštinu na Uzvišenje sv. Križa 17. rujna. Skupština bi počela kantanjem misa za živu i mrtvu braću.

I prije polaska procesije na brdo Orjak na kojem se, uz kamenu stazu oko maslinika nalaze kamene postaje Križnog puta, župnik Akrap je u župnoj crkvi okadio oltar Bratovštine sv. Križa na kojem je oltarna slika Raspetog Krista. Nakon mise, ispred župne crkve je održano scensko uprizorenje 300. obljetnice kaljske Bratovštine sv. Križa. U režiji dr. Mirka Đinđića, sudjelovali su članovi Amaterskog kazališta ‘Kuntrata’, Sv. Filip i Jakov.