Istina je prava novost.

Misa u povodu 40. obljetnice smrti preč. Ivana Vajde

Večernjom misom u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela u ponedjeljak 7. veljače obilježena je 40. obljetnica smrti donjomiholjačkog župnika i dekana preč. Ivana Vajde.

Misno slavlje predvodio je vlč. Stjepan Maroslavac, domaći sin, u koncelebraciji s domaćim župnikom i dekanom preč. Josipom Antolovićem te uz posluživanje đakona Bernarda Prelčeca, rodom iz Valpova. Na misi je pjevao župni mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“.

U homiliji vlč. Maroslavac je istaknuo kako se u Devetnici Lurdskoj Gospi obilježava „dan žive uspomene smrti legendarnog župnika Ivana Vajde“, koji je ostavio neizbrisiv trag u životu ovog grada.

Okupljene je podsjetio na životni put preč. Vajde, koji se rodio u današnjoj Slovačkoj 1890. te je nakon završenog studija teologije izrazio želju svom pečujskom biskupu da bi išao služiti u čisti hrvatski kraj. Tako je 1916. došao u Donji Miholjac, gdje je proveo 66 godina svećeničkog života. U mirovinu je otišao 1. siječnja 1965. a potom je kao umirovljenik, sa stanom u kući časnih sestara sv. Križa, nastavio živjeti u Donjem Miholjcu do smrti 7. veljače 1982.

„Obnavljao je što je trebalo obnavljati. Poznat je događaj kada je nakon 2. svjetskog rata dao sagraditi ulični zid, pa su tadašnje vlasti komentirale kako ‘župnik bedeme gradi, a mi nismo u stanju ni obične tarabe!‘ Dva velika događaja za njegova vremena su Katolički dan 12. i 13. rujna 1936., kada se u Miholjcu okupilo oko 10 tisuća vjernika ispred crkve gdje se ispovijedalo i propovijedalo. Prvoga dana narod se okupio oko kipa sv. Florijana i formirao procesiju sa svijećama. Procesija je prolazila miholjačkim ulicama, a kuće su bile okićene cvijećem i svijećama. Drugoga dana bila je organizirana ispovijed u crkvi i izvan nje, a propovijedao je Miholjčanin dr. Vjekoslav Wagner, koji je tada naglasio da ljudsko društvo neće spasiti ni revolucionarna oholost Lucifera, ni bratska mržnja Kajinova, ni lakomost i izdaja Judina, nego Kristova nauka i njegovo evanđelje. Nakon toga se narod predvođen svojim svećenicima pješice vratio u župe Dekanata. Donji Miholjac ni prije ni poslije, do dan-danas, nije doživio skup od 10 tisuća ljudi“, rekao je vlč. Maroslavac.

Potom je podsjetio na drugi značajan događaj iz pokojnikova vremena: obilježavanje 900 godina od spomena crkve Sv. Mihaela arkanđela 29. rujna 1957., kada je došao biskup Stjepan Bauerlein, a povijest crkve je pročitao Ivan Kopić, prefekt đakovačkog sjemeništa. „Preč. Vajda pokopan je na groblju sv. Stjepana. Crkvene novine su pisale da je na sprovod izašlo cijelo mjesto. Poduzeća nisu radila, djeca nisu išla u školu, općina i svi uredi išli su na sprovod, a tadašnja milicija je regulirala promet u mjestu. Preč. Vajda ostao je poznat po svojoj dobroti, nikada se na nikoga nije naljutio. Kad sam ga jednom prilikom pitao kako je mogao tako dugo provesti u stranom svijetu, odgovorio mi je: ‘Nas su odgajali za svećenike opće Crkve. Došavši u Donji Miholjac suživio sam se sa svojim župljanima, a s druge strane naišao sam na ljubav i suradnju’. Miholjčani su po svom župniku nazvali jednu ulicu, a župni pastoralni centar nosi također njegovo ime“, rekao je. Na kraju homilije vlč. Maroslavac pozvao je vjernike da mole za duhovna zvanja, a ministrantima je poručio kako se „isplati biti svećenik“.

Na kraju mise župnik Josip Antolović zahvalio je preč. Maroslavcu na njegovom dolasku, a vjernicima na odazivu.