Pisak/Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić slavio je 23. lipnja misu uoči svetkovine Rođenja sv. Ivana Krstitelja u mjesnom svetištu sv. Ivana u Pisku kod Đakova. U homiliji iz evanđeoskog izvještaja o rođenju sv. Ivana izdvojio je poticaje za sadašnje vrijeme i rekao kako u svom rođenju i životu treba vidjeti Boga, te da svi, poput Ivana Krstitelja, imamo proročku službu.
“Svjesni da grijeh, napast izbora onoga što je lakše, jednostavnije i komotnije, kuca i na naše srce, učimo od Ivana Krstitelja da se Boga ne treba bojati, te da istina nadilazi osobna i pojedinačna shvaćanja i zahtijeva poniznost, obraćenje, odustajanje od vlastitih interesa te osobno dozrijevanje za rast u vjeri. Poput Ivana dopustimo Bogu da uđe i zahvati u naš život te da nama i čitavoj Crkvi izmoli snagu za proročko svjedočanstvo i proročku riječ danas, bez obzira na njezinu cijenu”, rekao je đakovačko-osječki pomoćni biskup. Proroci su ljudi koji se dubinom promišljanja i ljestvicom vrednota dižu iznad svoje sredine, imaju hrabrosti biti drukčiji, pouzdaju se jedino u Boga i naviještaju njegovu riječ, a na srcu im leži Isusova ljestvica vrednota. Redovito nisu popularni jer misle i govore o onome što treba učiniti, a ne žive od onoga što su napravili i što je učinjeno, ne zbrajaju postignute uspjehe i ne zanimaju ih pohvale, priznanja i nagrade, ne misle na odmor i najčešće ne razumiju one koji govore o priznanju i zasluženom odmoru. Proroci redovito smetaju i nisu prihvaćeni u svojoj sredini. Za života u pravilu ostaju osamljeni i stradavaju. Osluškuju glas Duha, upuštaju se u rizike i traženje. Spremni su podnijeti porugu, ismijavanje i neuspjeh, opisao je biskup i rekao: „Slabićima i sklonima osrednjosti uvijek je važno da im danas bude dobro. Oni ne prihvaćaju proročki glas kad on progovara o vrednotama, kad zahtijeva obraćenje, temeljitu promjenu, sutrašnjicu koja je s ljudskog stajališta nesigurna. Među takvim ljudima koji žele živjeti mirno, koji ne gledaju na vrednote, nego na sebe i kako će njima biti bolje, lakše i komotnije, prorok nužno postaje znak protivljenja”.
Na pitanje “Što li će biti od toga djeteta?” koje su postavljali svjedoci Ivanova rođenja, mons. Hranić odgovorio je novim pitanjem: “Što li će biti od nas, od svakog ljudskog djeteta i što li će biti od ovoga našega dragoga hrvatskoga društva? Draga braćo i sestre, bit će ono i onoliko koliko budemo dopustili Bogu da on oblikuje nas i naš život. Evanđeoski nam odlomak kaže da je Ivan ‘rastao i duhom jačao’, boraveći ‘u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom’. Potrebno je poput Ivana rasti i jačati duhom. Ne vjerujmo u sreću i u uspjeh bez osobne žrtve i truda; ne vjerujmo u dobit bez rada, u plodove bez nesebične ljubavi, čestitosti i poštenja; ne vjerujmo u budućnost bez ulaganja, u veliku krošnju bez dubokog korijenja!” zaključio je homiliju i ohrabrio domaće vjernike i prisutne hodočasnike biskup Hranić.