Đakovo, (IKA/TU) – “Posljednja večera Velikoga četvrtka mjesto je na kojemu mi, kao crkvena zajednica, slavimo svoj pravi temelj: Sam Krist je spona koja nas međusobno povezuje. Ta spona drži bolje od osjećaja koje dijelimo jedni s drugima. To je božanska spona koja još i danas može međusobno sjediniti nas različite ljude. Dopustimo Isusu da nam opere noge i prepustimo se njegovu praštanju i milosrđu po kojemu postajemo novi stvor”, rekao je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, uvodeći 28. ožujka u slavlje Mise večere Gospodnje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. U homiliji podsjetio je kako je čitav Isusov život bio služenje, a vrhunac je bila kalvarijska žrtva, kada se Isus na križu prigiba najdublje k ljudima: “Prigiba se do u prašinu smrti. Na križu dodiruje naše noge i pere ih. Noge su slika našega odnosa prema svijetu. Njima stupamo u svijet i prljamo se. Isus nas dodiruje na tome svjetovnome mjestu, tamo gdje smo ranjivi, da nas ozdravi i oslobodi vlasti svijeta”, rekao je biskup, posvješćujući kako je Isus svoju pashalnu večeru zaključio riječima: “Ovo činite meni na spomen” te tako apostolima i svima nama poručio da mu se možemo i trebamo suobličiti, ali da je to ostvarivo samo čineći ono što je on učinio. Nije moguće slaviti euharistiju bez spremnosti na služenje. “Slaviti euharistiju istim duhom kojim ju je proslavio i Isus znači smisao vlastitog življenja otkrivati i pronalaziti u nesebičnom i velikodušnom služenju: bilo da se ono ostvaruje u služenju i u ljubavi prema svome bračnom drugu i svojoj djeci, prema vlastitoj župnoj ili redovničkoj zajednici; u darivanju, u ljubavi i podršci drugim ljudima – do kraja, ne pitajući za cijenu; ne mjereći apotekarskom vagom, niti očekujući uzdarje. U ljubavi prema onima s kojima nas je povezao život leži snaga i sposobnost transformiranja vlastitoga života u euharistijsko slavlje.” Biskup je istaknuo kako to znači da se i mi, poput Isusa, trebamo prignuti k svojoj braći i sestrama i dodirnuti ih ondje gdje su uprljani, gdje su ranjeni, gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. “Trebamo ih očistiti svojim prihvaćanjem i svojom ljubavlju. Tko se osjeća ljubljen, osjeća se besprijekornim i čistim. Prestaje sebe opterećivati osjećajima krivnje. Bezuvjetna ljubav drugih ljudi svakoga od nas oslobađa od naših vlastitih samoobezvrjeđivanja i samopreziranja. Zato trebamo jedni druge dodirnuti na našim ranama. Tko dodirne gnojnu ranu drugoga, uprljat će svoje ruke. Potreban je ljubeći i nježan dodir, pomazanje uljem ljubavi da bi rane mogle zacijeliti. Isus poziva tako nas, svoje učenike, na novo ponašanje”, potaknuo je biskup okupljene vjernike.
Misno slavlje, koje je liturgijskim pjevanjem animirao Zbor bogoslova i Katedralni mješoviti zbor, nastavljeno je obredom pranja nogu dvanaestorici očeva ovogodišnjih krizmanika. Biskup Hranić u svečanoj procesiji prenio je Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje.