Zadar, (IKA) – Na Veliki četvrtak, 9. travnja, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je u katedrali Sv. Stošije u Zadru Misu večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva. Nadbiskup je oprao noge 12 predstavnika mladih iz gradskih župa, a nakon mise prenio je Svetootajstvo u “Božji grob” u pokrajnju lađu katedrale gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju uz pjevanje “Gospina plača”. Mons. Prenđa pozvao je na molitvu za dublje shvaćanje euharistije, svećeništva i stvarnog nasljedovanja Isusova čina u pranju nogu. Znajmo poput Krista darivati snage svog života – oprati noge – činiti drugima ono što inače ne bismo činili da nije Božje ljubavi među nama. To je znak autentičnosti naše vjere, istinske kršćanske ljubavi koja drugome želi dobro. Neka nas ti znakovi utvrde u ljubavi potrebne svijetu. Kristova ljubav koju predstavlja pranje nogu govori koliko je Bog nagnut nad čovjeka, Crkvu, svijet i koliko se čovjek može pouzdati u svog Boga otkupitelja. Može se pouzdati do kraja jer nas je do kraja ljubio. Tamo gdje se život dariva sve se dariva. I nema više malenosti u tome, mjera je dovršena. Bog je htio dovršiti mjeru ljubavi u euharistiji, svećeništvu, križu da bi se sve potvrdilo u uskrsnuću, poručio je mons. Prenđa, rekavši da je Krista navelo sve to darovati zajednici samo iz ljubavi. Onaj tko ulaže sebe i ljubi do kraja ostavlja neizbrisive tragove i stvara novo koje nitko ne može razoriti. To je Krist učinio. Iz njegova lika izranja Crkva kojoj je na Posljednjoj večeri zauvijek podario najdragocjeniju baštinu, sebe samog. Sebe je zauvijek ugradio u svoje živo tkivo, Crkvu koja živi od euharistije, živog Boga koji je sebe utkao u jednostavne prilike kruha i vina. U Crkvi je neprestano živi Krist. “Euharistija gradi Crkvu, a Crkva živi od euharistije i slavi je. U tome je tajna koju teško kroz povijest odgonetnuše toliki prijatelji i neprijatelji Crkve. Svi su se pitali gdje je snaga Crkve; kako je se može ugroziti, poslati u povijest, da prestane postojati. Crkva ne može prestati živjeti jer ne živi od sebe, od ljudi, nego od živog, uskrslog Gospodina koji se darovao pod prilikama kruha i vina. Zato Crkva traje, sveta je i uvijek ima svetaca koji iz živog Krista grade i svoja djela ugrađuju u poslanje koje je Krist izvršio potpuno se darujući”, rekao je mons. Prenđa. Istaknuo je da je euharistija koju je dala Ljubav neizmjeran dar nama da živimo. Krist je vidio i potrebu svećenika koji će u euharistiji ponavljati njegove riječi i čin. Zato je svećeništvo dragocjeno i neshvatljivo bez euharistije. “Crkva je usidrena u Krista raspetog, umrlog i uskrslog, snažnog. To je silni temelj rasta Crkve. Krist je htio biti podložan. Na našem putu je kruh života. Zato znajmo cijeniti dar euharistije, živog Krista među nama. Znajmo biti otvoreni kruhu života i dostojno ga primati”, zaključio je nadbiskup Prenđa.