U homiliji biskup Petanjak istaknuo je rečenicu iz pročitanog evanđelja: „Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1).

Isus je znao pravu i najveću vrijednost svoga odlaska, odnosno da bi u suprotnom sve ono što je tri godine živio i gradio sa svojim učenicima bilo uzalud. On ga i želi jer će križ postati konačna njegova objava i konačna objava Oca. Prijelaz k Ocu nije oproštaj na duge staze, jer prelazi Ocu kojeg ljubi i jer blaguje Pashu s onima koje ljubi.

Od ovog trenutka pa do kraja Ivanova evanđelja riječ ljubav postaje dominantna jer nema jačeg svjetla od ljubavi i nema života bez ljubavi. Isus ljubi tako da nikoga ne isključuje i iz te se ljubavi rađa zajednica „njegovih“. Njegova je ljubav konkretna: on ustaje od stola, skida gornje haljine, opasuje se, pere noge učenicima, briše ih, ponovno se oblači i sjeda za stol. Ta Isusova gesta nije simbol, nego stvarnost: ljubav koja se očituje. Ovo je gesta odgovornosti prema onima s kojima se živi.

Bog se očituje u poniznosti. On se uvijek nalazi do naših nogu. Uvijek je na službu čovjeka i želi služiti čovjeku. Želi mu pomoći. Isus nam još jednom pokazuje pravu Božju narav, koju mi još uvijek nismo prihvatili. Mi, nažalost, još uvijek živimo s pogrešnom slikom Boga. Za mnoge je Bog još uvijek netko protiv koga se treba boriti i tko je takmac čovjeku, a ne milosrdni i brižni Otac.

Isus nas poziva da ga u svemu nasljedujemo: i u slavlju euharistije i u međusobnoj ljubavi, odnosno, u djelotvornoj euharistiji. Značajna je Isusova oporuka: „Ako ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13,13-15).

Kršćanin je onaj koji kleči do nogu drugoga. Vjera u Isusa Krista može se živjeti i svjedočiti samo u međusobnoj uzajamnosti, nikada usmjerenošću samo na sebe, a to znači: ponijeti križ drugoga, ali i dopustiti da ti drugi pomogne nositi tvoj križ. Zato nas Isus poziva da ustanemo od stola, odložimo sve ono što nam smeta u međusobnom služenju i nakon toga se kao prijatelji vratimo za taj isti stol.

Biskup Petanjak i sam je, po uzoru na Isusov čin milosrđa i ljubavi prema svojim učenicima, oprao noge dvanaestorici župljana župe Krk.

Nakon mise, Presveti Oltarski Sakrament prenesen je u kapelu Srca Isusova. Uslijedilo je zajedničko klanjanje a zatim i mogućnost osobnog klanjanja do ponoći.