Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je 28. ožujka Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla. Nadbiskup je oprao noge dvanaestorici župljana te na kraju euharistije, tijekom koje su se vjernici pričestili pod obje prilike, prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar.
Naglasak Posljednje večere Gospodnje je na dva znaka – pranju nogu te posveti kruha i vina, a oba podsjećaju na još uzvišenije otajstvo, otajstvo Isusa koji daje život za nas. “U pojedinim gestama što ih je Isus izvršio čitamo zapravo predaju njega samoga iz ljubavi prema ljudima. On odlaže haljinu da označi kako odlaže svoj život; pere noge, da naglasi da prihvaća položaj sluge sve do smrti; ponovno uzima haljinu, i time podsjeća na to da ponovno uzima svoje proslavljeno tijelo u uskrsnuću”, pojasnio je mons. Srakić. “Gestom pranja nogu željeli bismo mi biskupi i svećenici posvjedočiti naše služenje, našu pažnju prema svima koji su nam povjereni. Isus je perući apostolima noge pred njih kleknuo. Poruka evanđeoskog navještaja je: kleknuti pred drugim, da taj može rasti u spoznaji i ljubavi prema Ocu. Služiti braći u potrebi ne očekujući korist jest temeljni oblik svjedočenja. A to znači solidarno dijeliti ljudske odgovornosti sa svim ljudima, a ne tražiti protuuslugu; bez načela ‘veze i protekcije’. Kad se služi s visoka, s pozicije dominacije, tada služenje gubi vrijednost, a kršćanin svoju vjerodostojnost. Ovog trenutka molimo Gospodina da gesta pranja nogu ne bude samo prazan znak nego svagdašnja stvarnost naše biskupije i naših župa. Ujedno žalimo što to možda nije svaki puta bila stvarnost našega života”, rekao je. U pranju nogu Isus je pokazao da želi služiti sve do smrti, a stavljajući u naše ruke i u naša usta posvećeni kruh i vino on svjedoči da je dar njegova života potpun. U gesti večere razmatramo kako Isus sinovski, spontano, potpuno ispunjava volju Očevu, prima poslanje, pobjeđuje odbačenost, napuštanje, izdaje, razapinjanje, smrt. Isus sve to prihvaća dubokom sinovskom ljubavlju i to nam govori u davanju svoga tijela i svoje krvi, rekao je nadbiskup Srakić.
“Euharistija je Isusovo vjerno i potpuno ‘da’ Ocu i ljudima, prijateljima i neprijateljima, a za nas kršćane znači naše ‘da’ Ocu i naše ‘da’ braći i sestrama, ne samo onima koji su prema nama prijateljski raspoloženi, uljudni i prijazni, nego i onima koji nas kritiziraju, koji nas ne prihvaćaju, preziru, napadaju, suprotstavljaju nam se”, naglasio je nadbiskup i nastavio: “Euharistija bi bila prazan znak kad se u nama ne bi preobrazila u snagu ljubavi prema drugima. Da bude doista puna, treba je slaviti u daru života, ne samo u spomen-činu bogoslužja. ‘Ovo činite meni na spomen’ znači: prinesite svoje tijelo kao što sam ga ja prinio, dajte sami sebe za sve, i one koji se protive ili vas ne prihvaćaju, kao što sam se ja dao za vas. Predajući nam se u pranju nogu i euharistiji Isus nas poučava služenju, traži od nas da padnemo pred druge na koljena, pred ljude, blize i daleke.”
Na misi je pjevao Mješoviti zbor konkatedralne župe pod vodstvom s. Branke Čutura.