Zagreb, (IKA) – Na Veliki četvrtak, 24. ožujka, u kapeli Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru vojni biskup Jure Bogdan predvodio je Misu večere Gospodnje. Koncelebrirali su kapelani, policijski don Marin Drago Kozić, vojni fra Marko Medo, Slavko Rajić i asistirao bogoslov Vojne biskupije Branko Čagelj. Propovijedao je fra Marko, koji je u homiliji posvijestio važnost triju događaja koji se slave na Veliki četvrtak – ustanovljenja euharistije, svećeničkoga reda te zapovijed ljubavi, koju je Isus dao apostolima na posljednjoj večeri.
Navevši riječi iz Lukina evanđelja, u propovijedi je istaknuo iznenađenost apostola Isusovom gestom pranja nogu, posebno Petra, koji je odlučno odbio da mu Isus pere noge. No Isus ih je upitao razumiju li ono što im je učinio: Pita nas i danas znamo li da je to bila gesta služenja Gospodinu. I svi mi kršteni i urasli u mistično Kristovo tijelo, trebamo to razumjeti i tako činiti jedni drugima. Pokušajmo koliko je u našim ljudskim moćima ući u to otajstvo i odgovoriti na pitanje, pitanje vjerujemo li u ovo? Fra Marko je još rekao da i “nama danas Isus govori iste riječi, jer on je taj koji nas sada zove i okuplja na zajedništvo; On je taj koji slavi misu; On je taj koji vodi ovaj susret i privlači nas prema jednom novom životu: životu Ljubavi, božanskom životu, životu kojeg svi tražimo!” Upitavši kako bismo mi trebali slaviti misu da ona bude susret s Kristom, odgovorio je da nas to može naučiti jedino Krist, jer On je Učitelj, Bog ponizan. Upitao je želimo li mi poniznog Boga, onoga koji se stavlja na posljednje mjesto ili želimo onog ljudskog Boga. Jesmo li sposobni obratiti se poniznom Bogu i uništiti idol koji smo sami napravili svojim rukama kako bismo u središte srca stavili pravoga Boga, poniznoga Boga, Boga koji se učinio slugom svih ljudi?. Ovo se pitanje ponavlja na svakoj euharistiji, a Bog iščekuje naš odgovor: odgovor djelima, gestama, izborima. Okupljenim vjernicima posvijestio je zlo oholosti koja je otrov ljudske povijesti: od početaka do danas te pozvao okupljene vjernike “da svi budemo ponizni, siđemo s pijedestala, gledamo jedni druge s dobrohotnošću i krotkošću: Misa traži od nas ovo obraćenje da bi bila misa slavljena s Kristom”.
Mi se na misi sjedinjujemo s Bogom koji prašta, zato moramo biti zajednica koja prašta lako, brzo, svakodnevno, velikodušno, rekao je te istaknuo da tko ne oprašta, ne poznaje Boga; tko ne oprašta taj nema Boga: jer ga je odbio odbijajući oproštenje. Po završetku pričesti posvećene hostije su prenesene u svetohranište za pričest Velikog petka, nakon čega su vjernici ostali na Getsemanskoj uri, u klanjanju pred Presvetim od 22 do 23 sata.