Bleiburg, (IKA) – U spomen na bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta brojna hrvatska izaslanstva i građani odali su 12. svibnja počast pripadnicima vojske tadašnje NDH i hrvatskim civilima koji su 1945. godine, nakon završetka II. svjetskog rata, stradali na Bleiburškom polju, nakon što su ih saveznici izručili jugoslavenskoj partizanskoj vojsci.
Misno slavlje s brojnim svećenicima predvodio je vikar za pastoral Vojnog ordinarijata fra Nikola Mate Roščić. U prigodnoj propovijedi fra Nikola je rekao kako su se i ove godine brojni okupili kako bi obnovili “sveti i zavjetni spomen-čin i molitvu za sve žrtve tragedije koja je u povijesti zapisana kao ‘Bleiburška tragedija hrvatskog naroda’. To je iskaz našeg pijeteta i obnavljanje svehrvatskoga povijesnog sjećanja na sve stradalnike i žrtve vezane uz događaje od 15. svibnja 1945. na ovom Bleiburškom polju. Naš molitveni spomen pretvara se u duboko i ozbiljno kršćansko i humanističko razmišljanje nad povijesnim tokovima i događajima koji su nažalost u vremenima totalitarnih režima i po diktatu orwellovskih ‘ministarstava istine’ bili iskrivljivani, jednostrano prikazivani ili prešućivani. Potrebno nam je to ‘ovladavanje poviješću’ nakon desetljeća manipuliranja povijesnom istinom. Bleiburg je ‘velika opomena’ prema kojoj se sav hrvatski narod mora odrediti u mirnom duhu, istinski, kritički i pošteno”.

Napomenuo je kako se u molitvama i spomenu prisjećamo i ostalih žrtva i stradalnika koji su poput Hrvata na tim prostorima bili bezdušno, na prijevaru i silu predani u smrt. Izrekao je sedam zavjetnih bleiburških teza u kojima je zaželio da dogodine na to mjesto konačno zajedno dođu čelnici hrvatske Crkve i države i neka istinito, pomirljivo i pošteno sroče i izreknu “hrvatski pravorijek o bleiburškoj tragediji” i svim drugim hrvatskim tragedijama, neka zajedno upute uvjerljivu poruku pomirenja svome narodu; da se s punim pravom i s obzirom na broj žrtava i način stradanja može govoriti o “hrvatskom holokaustu” na Bleiburškom polju; da u spomen na sve te bolne događaje i stradanja bude uzdignut znamen križa kao vječni i posvećeni znamen patnje i stradanja, znamen ljubavi i nade, znamen sjećanja i znamen praštanja, kao i dolični spomenik u Hrvatskoj koji bi bio hram spomena i hram pomirenja za sve žrtve, za sve nestale, u jame bačene, suđene i osuđene, te sklada za Bleiburg i sve jame, sve rovove i još nepoznata stratišta koračnica i “Hrvatski Requiem”. Također je napomenuo da se hrvatsku demokratsku budućnost ne može graditi samo na antifašizmu, nego isto tako na antikomunizmu, antiateizmu te antikroatizmu, koji su nanijeli bezbrojne rane biću naše nacije, naše kulture, naše vjere, naše političke svijesti i opredjeljenja. “Budućnost treba graditi na temeljima mira i slobode, na temeljima civilizacije ljubavi i praštanja, na istini i pravdi, na stožernim vrednotama života”, istaknuo je fra Nikola te dodao da Crkva koja se moli nad gubilištima i stratištima nije ničija, nego je “brižna i tužna Majka zemlje i naroda Hrvata”.
Neposredno prije mise svoj je govor pokušao održati dr. Zdravko Tomac potpredsjednik Hrvatskoga sabora ali je zbog negodovanja nazočnih odustao od njega.