Gospić, (IKA) – U spomen 15. obljetnice pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića Gavrana, jednog od zapovjednika 1. gardijske brigade, misno slavlje na Krivom Putu predvodio je 17. veljače vojni ordinarij Juraj Jezerinac u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Josipom Šantićem, mjesnim župnikom preč. Milom Čančarom i ostalim svećenicima.
Uz majku i obitelj poginulog Gavrana, na polaganju vijenaca i molitvi na mjesnom groblju i potom na misnom slavlju u župnoj crkvi Gospe Snježne, okupili su se pripadnici udruge “Tigar” i ostalih udruga koje su proizašle iz Domovinskog rata, kao i pripadnici Hrvatske vojske na čelu s generalom Marijanom Marekovićem, predstavnici županije Ličko-senjske, senjski gradonačelnik Darko Nekić sa suradnicima i mnogi poznavatelji Gavrana, poginulog u veljači 1994. na velebitskim Tulovim Gredama.
Damirovu smrt, kao i smrt svakog čovjeka, promatramo u svjetlu vjere, u svjetlu Božje istine, rekao je mons. Jezerinac na početku propovijedi, istaknuvši da se Isus često susretao s ljudima koji su oplakivali svoje mrtve, ali nije bio bezosjećajan prema ljudima zbog smrti njihovih najbližih, već veoma osjetljiv. Isus svojim iskazom “Ja sam uskrsnuće i život…” nije imao nakanu odstraniti bol, nego u boli i patnji probuditi vjeru u uskrsnuće. Naša nam osjetila govore da je pokojnik mrtav, ali nam Isus i vjera u njega govori da njegova duša živi, da će njegovo tijelo jednoga dana, kao i tjelesa mrtvih, ponovno oživjeti i sjediniti se s dušom. Stoga se i molimo da dobri Bog bude milostiv pokojnom Damiru i svim našim poginulim braniteljima, istaknuo je biskup Jezerinac, dodavši da smo im zahvalni na njihovoj žrtvi i daru slobode, jer njihova je žrtva ugrađena u našu slobodu i našu budućnost. A ponosni smo na njih “zbog ljubavi kojom su krenuli u obranu Hrvatske kako ona ne bi bila žrtvovana. Ponosni smo na njih, jer su na mržnju odgovorili ljubavlju. Ponosni smo na njih, jer su i danas kadri podnijeti poniženja onih koji bi htjeli prikazati domovinski rat kao ‘zločinački’. Bez obzira na sve one koji nastoje obezvrijediti njihovu žrtvu, ona još više govori o čistoći nakane i ideala za koje su se borili”.
Potom je biskup Jezerinac istaknuo kako nitko ne može optužiti branitelje da su činili nasilja. “Njihova je obrana bila zakonita i pravedna. Pojedinačni ispadi, ukoliko su se dogodili, procesuirani su. Oni nisu kadri zasjeniti njihovu ljubav, njihovu hrabrost i spremnost obraniti svaku grudu zemlje.” Jer, nastavio je biskup, Hrvatskoj je bio nametnut pravi rat, s ciljem ne samo osvajanja Hrvatske nego i uništenja hrvatskog naroda. “Zato su bili nemilosrdno razarani gradovi. Tisuću djece samo u mučeničkom Vukovaru bilo je izloženo ne samo smrti od granata i bombi, nego i od gladi i bolesti. I nitko do dana današnjega nije postavio pitanje prekomjernog granatiranja Vukovara i drugih gradova, pitajući se pred cijelim svijetom: U ime kakvih prava, u ime kojeg ustava i u ime kojeg naroda smije se činiti takav genocid nad hrvatskim narodom i svim građanima Hrvatske? Konačno, tko može prigovoriti Hrvatskoj što je odlučila obraniti se od osvajača? Na primjeru Hrvatske Europa i svijet pokazali su svoje pravo lice”, istaknuo je propovjednik, dodavši kako u današnjem svijetu postoje dvostruka mjerila ponašanja i suđenja, poglavito od onih koji su trebali spriječiti rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a nisu to učinili. “Da bi opravdali svoje postupke, pokušavaju pronaći na sve moguće načine razloge svoje nevinosti, tražeći od Hrvatske dokaze za ono što nije učinila. Daje se iščitati i zaključiti da neki međunarodni čimbenici nikako ne žele prihvatiti Hrvatsku kao međunarodni pravni subjekt. Ono što je svijet bio dužan učiniti, a nije, Hrvatska je odlučila obraniti se vlastitim snagama, i tako je spasila ugled svijeta, posebno demokratskih zemalja. Hrvatska je obranila ne samo svoju slobodu, nego i ugled demokracije onih koji se na nju najviše pozivaju.” To je činjenica, istaknuo je mons. Jezerinac, i nikakvi pokušaji ocrnjivanja neće biti kadri zasjeniti ono što je Hrvatska zakonito učinila, braneći slobodu i vlastiti teritorij, premda, nažalost, taj pothvat oslobođenja neki nazivaju “udruženim zločinačkim pothvatom”.
Na kraju je vojni biskup istaknuo kako moramo biti svjesni da Hrvatske ne bi bilo bez velikodušnih branitelja i prvog zapovjednika i predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Zahvaljujući njima, Hrvatska je doživjela međunarodno priznanje, koje je plod je žrtava naših branitelja, svih njihovih rana i prolivenih suza. Stoga, rekao je biskup, svakome kome je i malo stalo do istine o hrvatskom obrambenom ratu i do Hrvatske kao samostalne, demokratske i neovisne države, pričat će o njezinim braniteljima kao herojima, ljudima koji su u najsudbonosnijem trenutku izložili svoje živote. A to vrijedi i za Damira Tomljanovića, koji je doba agresije na Hrvatsku 5. kolovoza 1990. stupio dragovoljno u redove MUP-a RH, “jer je želio pridonijeti da se zaustave barbari koji su razarali muku i trud hrvatskog čovjeka a iza sebe ostavljali zgarišta i krvave tragove agresorskih zlodjela. Spadao je u grupu hrabrih hrvatskih mladića i očeva koji su bili spremni dati svoj život za dobro drage nam Domovine i svih njezinih stanovnika”, zaključio je biskup Jezerinac, potaknuvši sve na molitvu za pokojnog Damira i za sve poginule branitelje, kao i sve žrtve rata, da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav.