Kaštela, (IKA) – U sklopu tjednog prisjećanja na sve kaštelanske svećenike poginule u II. svjetskom ratu i poraću, u četvrtak 2. ožujka u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću slavljena je misa za dominikance Hermana Andromaka, Česlava Novaka i Jordana Viculina. Misu je predvodio o. Drago Kolimbatović, uz pratnju župnog zbora Sveta Cecilija iz Kaštel Lukšića.
“Trenutak je ovo da se prisjetimo njihove nedužne žrtve i mučeničke smrti koja je spasila mnoge druge žrtve i zadužila Crkvu u Hrvata za sva vremena”, kazao je na početku propovijedi o. Drago Kolimbatović, koji je kao učenik gimnazije u zagrebačkom dominikanskom samostanu bio svjedokom pogibije o. Česlava i o. Jordana u bombardiranju 22. veljače 1944. “Dok su djeca pripremajući se za prvu pričest pjevala “Isus k nama sad će doći, stan u srcu našem naći, ostanimo nevini kao bijeli Anđeli” čule su se sirene i zvuk zrakoplova pa je o. Jordan djecu na brzinu poslao u sklonište. Sve se odigralo vrlo brzo i za nekoliko sekundi samostan je postao ruševina, a sedam svećenika je poginulo, među njima i Kaštelani o. Jordan i o. Herman”, prisjetio se o. Drago, dodavši da je čuvši za bombardiranje samostana, dobri Viculinov prijatelj zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac odmah upitao: Je li živ otac Jordan?
Prema riječima o. Drage, i nakon rata, dolaskom komunista na vlast, Crkva se našla u iznimno teškom položaju i te poratne godine s pravom možemo usporediti s progonom kršćana u Rimskom carstvu. U sustavnom progonu Crkve, svećenici su odvođeni, likvidirani, zatvarani. Jedan od nesretno stradalih je i kaštelanski dominikanac dr. Česlav Novak. Godine 1946. on je otišao u mjesto Bošnjake, gdje se po nekim navodima Gospa ukazivala, kako bi proveo istragu. No, od 10. rujna 1946. izgubio mu se svaki trag.