Požega, (IKA) – Na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s petnaestak svećenika grada Požege i djelatnih u biskupijskim središnjim ustanovama predvodio je u požeškoj katedrali svečano euharistijsko slavlje za Domovinu. U pozdravu čestitao je nazočnima Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja i pozvao ih da tako raspolože svoje srce kako bi mogli biti dionici onih dragocjenih duhovnih sastavnica koje su nosili u srcu mnogi hrvatski ljudi, napose branitelja u obrani domovine prije 18 godina, spremni položiti svoje živote za njezinu slobodu. Posebno je pozdravio branitelje, obitelj poginulih branitelja i predstavnike Županije i Grada te pozvao da sve žrtve rata povjere Isusovoj ljubavi jačoj od smrti.
Biskup je u homiliji podsjetio da se ovaj dan slavi spomendan posvete najstarije crkve na zapadu izgrađene u čast Isusove Majke, bazilike Svete Marije Velike u Rimu, podignute nakon Efeškog sabora 431. godine koji je Mariju proglasio Bogorodicom, da se njezinoj pomoći pripisuju mnoge povijesne pobjede među kojima i ona u Sinju nad Osmanlijama u čiju se čast održava i Sinjska alka. Spomenuo je da je u zahvalnost Mariji za pobjedu nad Osmanlijama kod Lepanta, Beča i Petrovaradina uveden blagdan Kraljice sv. Krunice, te da je i posljednja hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu povezana s Isusovom Majkom o čemu svjedoče krunice koje su branitelji nosili o vratu a njihove obitelji imale u rukama.
Potom je biskup spomenuo kako Božja riječ pomaže dublje ući u istinu o nama samima, o Domovinskom ratu, slobodi i domovini. Istaknuo je kako se u prvom čitanju iz Knjige Brojeva navodi da je Bog biće slobode, koje po sluzi svome Mojsiju poziva Židove da krenu putem oslobođenja iz egipatskog ropstva. Susrevši se s pustinjskim nevoljama, s glađu i žeđu narod je bio u napasti otkazati putu slobode, svesti pitanje svoga postojanja na prazan želudac, te je prigovarao Bogu i Mojsiju zašto su ga izveli iz Egipta gdje su imali pune lonce jela. Biskup je rekao da navedeni ulomak iz Svetog pisma dramatično postavlja pitanje što je čovjek i narod bez slobode te protumačio da je Bog u pustinjskim nevoljama poučavao narod da je sloboda više od kruha, da ona nije tek oslobođenost od vanjskih uvjetovanosti i prisile, da se ona odnosi na stanje svakog čovjeka koje živi u svojoj osobnosti, srcu i savjesti, oslobođenosti od zla i sebičnosti i da konačno u tom smislu Mojsije tumači Bogu kako je narod pretežak teret i da ga on ne može sam nositi. Biskup je zaključio da se Bog u pustinjskom hodu objavio Židovima kao Bog koji mu može darovati i slobodu od tog unutarnjeg robovanja, darovati domovinu u kojoj ostvaruje konačno i puno dostojanstvo. Rekao je kako je paradoksalnost i izazov Isusova čudesnog umnažanja kruha u evanđelju u tome, da pružajući ljudima kruh za želudac podsjeća koliko im je potrebna ljubav koja jedina može ostvariti njihovu nutarnju slobodu, potpuno ispuniti njihovo srce u kojem najdublje čeznu za puninom života a koju im on može darovati. Istaknuo je kako je silno važno da i danas nositelji vlasti u Hrvatskoj ne pristupaju čovjeku, narodu i domovini zanemarujući pitanje istinske slobode, jer da su hrvatski branitelji u obrani vanjske slobode bili pokretani nutarnjom slobodom ljubavi, plemenitosti i žrtve vlastitog života i posvjedočili da su čovjek, narod i domovina više od kruha i materijalnoga.
Nakon popričesne molitve biskup je predvodio molitvu Majci Božjoj za domovinu i zazvao na nju Božji blagoslov. Na kraju je otpjevana himna “Lijepa naša domovino”.