Požega, (IKA) – Na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je misu za domovinu u požeškoj katedrali. Koncelebrirali su Josip Krpeljević, generalni vikar i kanonik; Ivica Žuljević, katedralni župnik i prepošt Stolnog kaptola; Jozo Jurić, župnik župe sv. Leopolda Mandića u Požegi i dekan Požeškog dekanata; fra Milan Krišto, župnik župe Duha Svetoga u Požegi i gvardijan; Branko Šipura, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi, i Marijan Pavelić, ravnatelj Kolegija u Požegi. Biskup je zahvalio svima koji su voljeli Hrvatsku na način da su na sebe uzeli križ domovine, te položili svoje živote za njezino dostojanstvo i našu slobodu. S posebnom zahvalnošću pozdravio je majke i druge članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja.
Homiliju je započeo podsjećajući da se ovaj dan slavi spomendan Posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu, koja je izgrađena u 5. st., nakon što je Efeški sabor proglasio Marijino bogomaterinstvo, dodijelivši joj naslov Bogorodica. Rekao je kako je 4. kolovoza bio na Tekijama kod Petrovaradina, gdje se slavila 300. obljetnica Gospe Tekijske, u spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Osmanlijama. Ustvrdio je da su naše hrvatske pobjede u prošlosti povezane s marijanskim spomendanima, odnosno s marijanskom pobožnošću. Istaknuo je kako nije slučajno da je naša posljednja pobjeda u Domovinskom ratu povezana baš s ovim spomendanom Svete Marije Bogorodice, ili kako ga pučki nazivamo “Gospa Snježna”. Zahvalio je Isusovoj Majci “što je tijekom naših trinaest stoljeća bila s nama, osobito pod našim hrvatskim križevima, i pomagala mnogima, napose mladim ljudima, da razumiju Isusovu istinu o križu, i da u toj istini prepoznaju svoj smisao i ulože život za dobro drugih”.
Tumačeći naviještenu Božju riječ, podsjetio je da “ona želi proširiti naše vidike, pomoći nam da izbjegnemo opasnost razmišljati o sebi, o drugima, osobito o nekim važnim događajima sa svojih uskih polazišta”. Rekao je da naviještena Riječ Božja daje dva predloška kojima se pristupa životu. Prorok Nahum u prvom čitanju podsjeća kako je u njegovo vrijeme moćni grad Niniva, kojeg naziva krvničkim gradom, u svojoj oholosti, pohlepi, pljački i grabežu, ponizio Izrael, mali narod, i druge male narode oko sebe. Međutim prodor Medijaca ugrozio je Ninivu i naznačio pad njezine ohole moći, u čemu prorok vidi Boga na djelu koji zbacuje silne s prijestolja, a uzdiže neznatne. Biskup je istaknuo da nijedan grad ili država puna oholosti, grabeža i svih drugih poroka ne može uspjeti niti pobijediti, jer će Bog, po prorokovu uvjerenju, “obnoviti vinograd Jakovljev”, donijeti spasenje. Pojasnio je da proroci često uspoređuju Božji narod s vinogradom, koji je zasadio Bog, te oni koji ga uništavaju ulaze zapravo u sukob s njime, i zbog toga unaprijed gube bitku, jer Bog na kraju uvijek pobjeđuje.
Potom je istaknuo kako Isus u evanđelju daje predložak svoga pristupa stvarnosti, uvjeravajući da “svatko od nas treba uzeti svoj križ i ići za njim, ne ići za tim da spasimo sami sebe jer ćemo ga tako izgubiti, nego ga darovati za druge i tako biti pobjednicima”. Primjenjujući to na naš domovinski rat, biskup je podsjetio da je u tom teškom razdoblju bilo različitih pristupa, ali je “velika većina našeg naroda, prvenstveno branitelja, postupila onako kako to od nas traži Isus u današnjem evanđelju”. Prvi predložak sebičnosti, pokvarenosti i laži uvijek je gubitnički. Međutim, po Isusovu predlošku postajemo veliki i ispunjeni smislom, živeći za druge, prihvaćajući na sebe križ žrtve i umiranja za druge postajemo pobjednicima. Jer, dodao je, Krist je na sebe uzeo križ čitavog čovječanstva, križ naše ranjenosti negativnošću, zlom, i u konačnici smrti da bi njegova ljubav jača od smrti donijela puninu života. Da su naši branitelji, nastavio je biskup, povjerovali predlošku sebičnosti, pohlepe i laži, tko zna što bi nam se s domovinom dogodilo. Međutim, oni su se ponašali po Isusovu predlošku, uzimajući križ domovine na svoja ramena, i iskazujući spremnost položiti svoje živote za nas, postali su pobjednici. Treba upamtiti Isusovu tvrdnju u Evanđelju da će on kad dođe u slavi naplatiti svakomu po djelima njegovim i utješno je to znati u našoj situaciji gdje pojedinci i skupine dodjeljuju hrvatskim braniteljima i svojim protivnicima sudbinu po svojim interesnim mjerilima. Rekao je da nam ni danas u Hrvatskoj ne treba smišljati neke nove predloške kako ćemo ostvarivati smisao našega osobnog i zajedničkog života, jer Isus Krist i njegov križ bili su najbolji put pobjede tijekom naše trinaeststoljetne povijesti, te to ostaju i dalje. Uputio je poziv svima da taj predložak primjenjuju na svim razinama društvenog života, napose na političkoj prigodom novih izbora i nakon njih. Dodao je da onaj tko ne želi na sebe uzeti križ nacije, već naciju želi iskoristiti za svoje sebične ciljeve, ne donosi sreću i blagoslov ni sebi ni drugima. Nadalje, nastavio je biskup, iskustvo nas uči da se ništa od vrijednosti u našem životu, ni u našem gradu, nije dogodilo bez žrtve, što zacijelo vrijedi kao pravilo i za našu uspješnu budućnost. Isus Krist je žrtvom križa zaorao duboku brazdu iz koje je izrasla pobjeda života u punini te je mudro s njime ostati na tom putu i danas. Završavajući homiliju biskup Škvorčević pozvao je nazočne da ustanu iz svojih sebičnosti, i snažnije se založe za ono što ih međusobno povezuje, da nose križ jedni drugih, slijedeći primjer spremnosti na žrtvu naših branitelja i tako pridonesu uspješnosti i smislu života u vlastitoj domovini.
Na završetku misnog slavlja vjernici su otpjevali himnu “Lijepa naša”. Najbližim rođacima poginulih branitelja biskup Škvorčević zaželio je Božju utjehu i mir, a na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.