Zadar, (IKA) – U povodu proslave Dana državnosti zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, zajedno s generalnim vikarom mons. Ivanom Mustaćem, kancelarom mons. Nedjeljkom Zubovićem, župnikom katedralne župe don Milivojem Bolobanićem, umirovljenim kanonikom don Rozarijem Šutrinom, začasnim kanonikom don Jankom Segarićem i odgojiteljem u sjemeništu “Zmajević” don Josipom Lenkićem, slavio je 25. lipnja, misu za Domovinu.
Misi je u nazočnosti više stotina vjernika prebivao i dožupan zadarske županije Stanko Zrilić. Liturgijsko pjevanje prevodio je katedralni zbor.

Predsjedatelj euharistijskog slavlja u uvodnim mislima je istaknuo da danas naše misli i riječi duboke zahvalnosti idu Bogu, Ocu našemu za dar slobode, nezavisnosti i obnovljenog dostojanstva hrvatskog naroda u zajednici europskih naroda i svekolike ljudske obitelji. “Imamo razloga za ovu zahvalnu molitvu jer se obistinilo ono što se nije moglo ni slutiti, baš pri kraju dvadesetoga stoljeća, kada je sve izgledalo nepromjenjivo i zacementirano u okviru moćnih, Bog se očituje gospodarom tijekova ljudske povijesti, relativizira jake i moćne te nam vraća kao narodu radost i nadu, bez čega su zatvorena obzorja ljudskom biću i svakom narodu”, istaknuo je zadarski nadbiskup.

Razmišljajući nad stvarnošću darovane slobode i domovine, nadbiskup Prenđa je rekao da je, uz druge teškoće, nevolja ovoga časa i to da zaboravljamo na vjernost Božju i na činjenicu da golema stvar, neizmjerne vrijednosti za jedan mali narod jest domovina, država, i onda kada je želimo vidjeti i doživjeti drugačijom. “Bez domovine, slobode, samodlučivanja i mogućnosti odlučivanja, a ne samo iščekivanja, nije nam osiguran naš duhovni i kulturni identitet, jezik i vjera. Bili bismo nitko i ništa, a narod bez svojih bitnih oznaka, bez svoga identiteta nema budućnosti, nema perspektive. Jesmo li danas u trenutku klonuća? Ima li opravdanja za umiranje nade?”, upitao se propovjednik, te uputio apel svakoj kršćanskoj savjesti, zauzetoj u javnom životu da bolje cijelom društvu može biti, samo ako već večeras usvojimo dvije neporecive zbilje, koje obnavljaju nadu i stvaraju uvjete za bolji život.

Nadalje, nadbiskup Prenđa je istaknuo kako počelo, subjekt i svrha svih društvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu društvenog života, te da je druga zbilja potrebna za rast nade promicanje općeg dobra. “Opće dobro su ljudski uvjeti za rađanje, rast i razvitak i za ljudski život svih članova društva, pojedinca, grupa i skupina jedne zemlje. Kada se prva istina izopači, postane sama sebi suprotnost, kada se osoba isključuje iz cjeline i ne vidi sebe uključenu u tkivo društva i naroda, postaje prokleto zatvorena u svoje interese i podložna svim ljudskim izopačenostima da bi postigla svoje ciljeve. Tada takvoj osobi, pojedincu, nisu sveti ni Bog, ni domovina, ni kultura, ni tradicija, ni jezik. Postoji samo jedna svetinja ogoljena i lišena svih moralnih oznaka, lišena etike, a time i svake ljudskosti, a to je interes. Takve osobe, ako su kršćani, morali bi se odreći tog svetog i poštovanja dostojnog imena jer se izvodi iz Krista. Treba ih uvijek prepoznati, ma na kojoj razini odgovornosti u društvu bili, i ma bilo koju veliku ili malu dužnost nosili. Prema takvim osobama se treba odnositi kritički, biblijskim rječnikom rečeno proročki, i učiniti sve da se razotkriju planovi i djela takvih. Odgovorna funkcija u društvu, u politici, u kulturi, u gospodarstvu, u prosvjeti, u Crkvi mora uvijek u svom djelovanju povezivati uzajamnu povezanost ljudske osobe i društva. To je u temelju etike i morala. Nema napretka u društvu gdje se individuum, pojedinac stavlja ispred društva, i nema u društvu napretka gdje nije prepoznat pojedinac”, poručio je u propovijedi nadbiskup Prenđa.