Istina je prava novost.

Misa za Papu u splitskoj katedrali

Nadbiskup Barišić otvorio je knjigu žalovanja u koju će se vjernici moći upisati svaki dan od 9 do 14 sati i od 16 do 19 sati

Split, (IKA) – Svečanu misu za preminulog papu Ivana Pavla II. u drugu uskrsnu nedjelju 3. travnja u prepunoj splitskoj katedrali predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. “Nije uobičajeno u našoj kulturi da čovjek plješće kad netko umre. Sinoć u trenutku kad je Sveti Otac preminuo, svi kršćani i ljudi dobre volje su zapljeskali. To je bio pljesak žalosti i radosti u isto vrijeme. Ruke podignute na molitvu, zapljeskale su i zaigrale. Neobično, ali s pravom za Ivana Pavla II., neobičnog čovjeka i pape. Ovaj pljesak doživio sam ovako: da se plješće nekome tko nakon duge trke uđe u cilj. Ovo je bio njegov trijumfalni ulazak u kuću Oca nebeskoga, pa je pljesak bila zahvala za taj ulazak”, rekao je nadbiskup Barišić, započinjući misno slavlje i pozivajući vjernike da se mole za preminuloga Papu. U propovijedi je nadbiskup podsjetio na Papin nastupni govor u kojem je pozvao vjernike da se ne boje nego da otvore vrata Kristu, koje su zapisane i na vijencu dvorane Ivan Pavla II. Te riječi su prepoznate po svojoj dubini i važnosti, te su dale pečat cijelom Papinu pontifikatu.

Nadbiskup je potom iznio svoje iskustvo s Trga Sv. Petra iz 1978. kada je Ivan Pavao II. bio izabran za rimskoga biskupa. Prisjetio se Papine hrabrosti u trenutku kad je želio dati snage i hrabrosti onima koji su živjeli iza željezne zavjese, te su imali mnogo razloga strašiti se u to vrijeme. Ivan Pavao II. bio je komunikativan i s ljudima i s medijima, ali to je mogao jer je bio komunikativan s Kristom uskrslim. On je uspio izvesti vjernike i cijelu Crkvu iz zatvorena prostora u širinu svijeta, razdirući zavjesu koja je razdvajala ljude i svjetove. Štoviše, uspio je otvoriti vrata nejednakosti između bogatih i siromašnih, te će povijest najbolje znati koliko je utjecao na otvaranje socijalno-ekonomskih vrata. Još jedna vrata iza kojih smo bili u strahu su vrata kulture, znanosti, civilizacije. To su vrata zatvorenosti u strahu od budućnosti i smrti.

Papa je naprotiv svjedočio da je bio vjeran i u malome i u velikome. Papa je to svjedočio svojim životom i svojom smrću. Htio nam je u uskrsnom vremenu reći da su otvorena vrata prema vječnosti, te se ne moramo bojati. Nadbiskup je stoga zamolio svemogućeg Boga da primi Ivana Pavla II. iza svih vrata vremena i smrti.
Nakon mise nadbiskup je otvorio i knjigu žalovanja u koju će se vjernici moći upisati svaki dan od 9 do 14 sati i od 16 do 19 sati.