Rijeka, (IKA) – Početak akademske godine na Teologiji u Rijeci 3. listopada proslavljen je misom koju je u sjemenišnoj kapeli predvodio riječki nadbiskup i kancelar Teologije Ivan Devčić te inauguralnim predavanjem “Svadbeni misterij i teologija tijela kao izazov za moralnu teologiju” koje je održala dr. Mirjana Pinezić.
“Posao koji je i pred vama profesorima i vama studentima možemo prikladno opisati upravo pomoću spomenuta tri glagola: tražiti, pronaći i iznijeti, tj. izložiti ili predati dalje. Evanđelje uspoređuje ono što se na taj način nalazi i otkriva s biserom i blagom, dakle s nečim veoma dragocjenim, toliko dragocjenim da je vrijedno svake žrtve i odricanja, čak žrtvovanja svega što se dosad imalo samo da bi ga se steklo”, poručio je nadbiskup Devčić okupljenim profesorima, studentima i sjemenišnim poglavarima. Na misi je sudjelovao i porečko-pulski biskup Ivan Milovan, potvrđujući metropolijsko zajedništvo institucije u koju dolaze studenti i svećenički kandidati iz četiri biskupije.
Teologija je znanost o Bogu što znači da se bavi nečime zbog čega je vrijedno žrtvovati se, rekao je nadbiskup u propovijedi. “Zadaća je teologije uvijek iznova riječ Božju prevoditi u nove kulturne forme, kako bi mogla osvjetljivati i usmjeravati ljude u svakom vremenu, vodeći pritom stalno računa o kontinuitetu tradicije, u čijoj je riznici već ‘staro’ i ‘novo’ sadržano.” Istinskog teologa krasi istraživački duh, znanstveni nemir i glad za istinom. U svom traženju i prosuđivanju raznih ponuda uvijek mora paziti dovode li ga one ili možda odvode od onoga što traži. “Oduvijek su postojali lažni nauci, pa i teologije i teolozi. A nama je dužnost prepoznati ih i ne dopustiti da padnemo pod njihov utjecaj. Znamo npr. da mnogi danas u svom teološkom radu podcjenjuju ili ulogu objave i vjere ili ulogu razuma, pa se tako susrećemo bilo s teološkim racionalizmom ili s teološkim fideizmom. Činjenica je također da mnogi danas pod utjecajem suvremenih filozofija, posebno agnosticizma, svode teologiju na govor o čovjeku, društvu, moralu, sve u manje ili više eksplicitnom uvjerenju da nam nije moguće prijeći granicu imanencije. Zato se danas ne bez razloga govori o ‘kantizmu’ koji su mnogi teolozi možda nesvjesno i nehotice prihvatili. A poznato je kako ta filozofija naučava da čovjek može spoznati samo fenomene, ali ne i same stvari. Kao što su za Kanta ‘stvari po sebi’ nespoznatljive, tako izgleda da je i mnogim današnjim teolozima Bog pravi numen, to jest nespoznatljiv i nedohvatljiv zauvijek. To znači da nam je, prema takvim shvaćanjima, moguće spoznati samo značenje Boga za nas, ali ne i samog Boga. Posljedica je toga prekomjerno vrednovanje od strane teologije raznih pozitivnih znanosti kao što su psihologija, sociologija, lingvistika, metodologija i tome slično, uz istodobno prihvaćanje relativističkih interpretacija dogmatskih izričaja što ih je Crkva tijekom svoje povijesti formulirala. U tom kontekstu treba gledati i latentno nastojanje da se biblijsku egzegezu predstaviti kao više-manje posljednji domet teologije, što neki nazivaju ‘svetim pozitivizmom’ Sve je to, naravno, praćeno i gubitkom osjećaja za crkvenost teologije.” Studentima je nadbiskup poručio da dopuste da ih obuzme ljubav Kristova, “koja neće dopustiti nikakvu površnost i nemarnost u studiranju, nego će vas tjerati da sve više i više radite i tako sve dublje i dublje uranjate u Božje otajstvo objavljeno u Isusu Kristu, kojega živoga možemo sresti samo u njegovoj Crkvi.”