Pridraga, (IKA) – Na Staru godinu i na petnaestu obljetnicu pada Pridrage i ostalih mjesta u novigradskoj općini u župnoj crkvi Gospe Luzarice župnik don Jure Zubović slavio je misu za sve poginule branitelje Pridrage, za sve preživjele ranjenike i stradalnike Domovinskog rata, koji su položili svoje živote za obranu i uspostavu slobodne i neovisne države Hrvatske, za sve one koji su stvarali i žrtvom svoga života iskupili samostojnost i suverenitet naše države. Svoje živote na oltar domovine Hrvatske položilo je devetnaest branitelja i civila, od kojih je jedno dijete, a za dvije osobe se još ništa pouzdano ne zna, a vode se kao nestali. Uz molitvu za pokojne predvoditelj slavlja pozvao je nazočne da se u molitvi sjete i Božjoj dobroti preporuče i svi živi branitelji, kojima je potrebna naša ljudska, ali daleko više božanska pomoć da bi izdržali i pozitivno nadvladali teškoće i nedaće s kojima se svakodnevno susreću, koje podnose upravo poradi toga što su u svom domoljublju branili slobodu svoje zemlje i svoga hrvatskoga naroda. Potaknuo je na molitvu i za sve ratne invalide, za sve nezbrinute, za sve koji su duhovno, psihički, fizički i materijalno opterećeni, za sve one koji trpe u duši i tijelu.

U propovijedi predvoditelj euharistijskog slavlja, među ostalim je istaknuo da se “danas s ljubavlju, ponosom i nadom sjećamo tih bolnih dana u Pridragi, tih prizora strave i užasa, prizora najstrašnijih zločina, tužnih slika s onih obezglavljenih kolona nemoćnih staraca, žena i djece, koja su pred četničkim tenkovima napuštali svoja stoljetna pitoma obiteljska ognjišta i odlazili u nepoznato, u beznađe, a devetnaestero branitelja i civila u smrt, a za dvojicom mještana se još uvijek traga…”. Tužne slike ponavljale su se slično i u drugim susjednim mjestima Paljuva, Kruševa, Novigrada, Smilčića, Posedarja. Vjerujem da su mnoge slike na te strašne dane još uvijek duboko utisnute u sjećanja mnogih od vas ovdje prisutnih, i neće nikada iščeznuti, istaknuo je župnik, ali postoji jedna koju se ne smije nikada zaboraviti. To je Ljubav! Premda se to zbivalo prije petnaest godina, to ne može nikako biti razlogom da se zaboravi sve zlo i patnje stradanja, rušenja, paljenja, mučenja nedužnih ljudi, i da sve te žrtve budu zaboravljene, kazao je župnik. “Istina, vrijeme liječi sve rane, ali ne pokriva sve rane, ožiljke, nevine žrtve i grobne križeve. Oni ostaju i vide se! I govor o njima nije, kako to neki misle, poziv za osvetu, nego ti ožiljci, rane i križevi su podsjetnici na visoko plaćenu cijenu slobode. Tu slobodu mi danas uživamo, a ona je isplaćena životima naše braće i sestara, kojih se danas sa zahvalnošću spominjemo”, rekao je. Ova spomen-misa i spomen-obljetnica na sve pridraške žrtve nije samo spomen časnog hrvatskog otpora, i nije samo Golgota našeg naroda, nego ona je prije svega naš Uskrs, tj. Uskrsnuće naše drage Pridrage, kao i naše najdraže nam lijepe zemlje Hrvatske, istaknuo je propovjednik, te poručio vjernicima da se nikada ne smiju zaboraviti žrtve, a kad bi to učinili zaboravili bi i sami sebe. Zaboravljajući na svoje žrtve, kao i sve ostale žrtve Domovinskog rata, zanijekali bi samu Ljubav, i to onu našu kršćansku ljubav, koja se očituje u darivanju života, u polaganje života za druge, na oltaru Domovine, za svoju braću i sestre, istaknuo je propovjednik.