U Službi riječi čitali su predsjednik Festivalskoga vijeća Joško Ševo i glumica Perica Martinović, a psalam je pjevao Predsjednik Hrvatskoga društva dramskih umjetnika Ivica Pucar.

Polazeći od nedjeljnoga evanđeoskoga teksta u homiliji je vlč. Marković govorio o ljubavi: „Vidimo da se evanđelist Ivan rado i obilato služi pojmom ljubavi u svojim poslanicama i evanđelju. Ljubav je tema o kojoj Ivan, kao svjedok i učenik Isusa Krista, ‘iz prve ruke’ piše svim generacijama kršćana, zato ga slobodno možemo i zvati ‘apostolom ljubavi’.“ Vlč. Marković je istaknuo kako u našem svijetu i okruženju uočavamo da riječ ljubav gubi svoju iskonsku vrijednost te je zasigurno teško govoriti današnjem čovjeku što ljubav doista jest. „Mnogima zboriti o ljubavi potaje otrcano, jer je krivo doživljavaju. S druge strane, koliko god da se danas sve više govori, pjeva i piše o ljubavi, svjesni smo da prave ljubavi u svijetu je sve manje. Riječ ljubav postala je strahovito zamagljena“, rekao je vlč. Marković. Pojasnio je da je za apostola Ivana ljubav o kojoj piše, i na koju nas potiče, božanskoga porijekla. „Ljubav je od Boga. Bog je zapravo ljubav. Samo ljubljeni može govoriti o ljubavi, samo onaj tko je ljubljen kadar je drugoga ljubiti. Čovjek je upravo najsličniji Bogu kada ljubi. Čuli smo Isusovu riječ: ‘Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas’. Sve nas ovo potiče da ove 5. vazmene nedjelje, koju ujedno možemo nazvati ‘Nedjelja ljubavi’, govorimo smjelije i otvorenije o ljubavi, da postanemo svjesni da smo pozvani nazivati se i tako se ponašati kao misionar ljubavi.“

Nekoliko je misli uputio i glumcima.“Drago mi je da ste odabrali ovu svetu misu da posvjedočite i nama, da i nama zagolicate maštu da se podrobnije pitamo čime se vi to u svakodnevici svojoj bavite, ne samo na daskama koje vam život znače, nego na koji način i svoje odnose, vrijeme i talente ugrađujete ne tek za plaću, nego kao oni koji žive za svoj poziv, u nekoj mjeri i od svoga poziva, ali su usmjereni ne prema imanentnom tek, nego i prema transcedentali, prema onoj apsolutnoj ljepoti, koja nam je uvijek očaravajuća. Apsolutna ljepota na neki je način uvijek nedostižna, ali nas usmjerava prema gore.“

S obzirom na to da će u nekoliko mjesta Vukovarsko-srijemske županije biti izvedene predstave, vlč. Marković je rekao: „Vrijedni su to događaji u kojima vi, na neki način, najbolje dajete sve od sebe. U središte je stavljen glumac. Glumci nisu ohole osobe, da bi rekli: ‘Kazalište, to sam ja’, kao što sam negdje pročitao, nego oni svoju kući, maticu, instituciju, stavljaju u prvi plan. Oni su u službi te zajednice, matice, kuće, u kojoj služe, u kojima, na neki način, ono najhumanije, svoje lice i srce, daju onima koji su željni toga lijepoga, toga svetoga, toga plemenitoga.“ Za vrijeme studija u Rimu i sam se vlč. Marković bavio pomalo ovim temama, gdje je magistrirao na temu „Vjera i kultura“. „Vidimo da,  tko je god malo ušao u ove teme, zna da nema nikakvoga raskoraka između vjere i kulture, da je teatar u svojim počecima oduvijek bio svet, da umjetnost, koja je sada, prema nekim kriterijima dvije i pol tisuće godina, uvijek bila sveta. I zato, nemojmo se nekada varati da je danas tek kultura avangarde prisutna, nečega što je destruktivno, nego uočavajmo lijepe trenutke, kada naši glumci posjeduju, kao anđeli s porukom, i kršćanske sadržaje svima nama. Nekada je to na izravan način, a nekada je subjektivno, tiho, poticajno. I mi trebamo biti ti, koji ćemo u ovom trenutku za vas još više moliti da budete hrabri, ali na neki način i bodriti vas da se ne stidite i onoga kršćanskoga kanona, koji nam pokazuje lijepe komade predstave, lijepe autore, da se time više pozabavimo i da na neki način, tako, htjeli ili ne htjeli, budemo evangelizatori, posrednici lijepoga, plemenitoga, da to bude onaj put lijepoga što izgrađuje, što oplemenjuje. Neka put lijepoga bude ono što će nas približiti uvijek našoj vertikali – Bogu, ali će nas približiti i međusobno jedni drugima u ljubavi, na koju nas Bog, danas kroz svoju Riječi poziva“, poručio je vlč. Marković.

Na misi je, među ostalima, bio i ravnatelj Gradskoga kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci Zdenko Rečić. Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći crkveni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac.