Zadar, (IKA) – “Čovjek je najveća svetinja. Čovjek je najpovoljnije mjesto gdje Bog želi prebivati”, poručio je krčki biskup Ivica Petanjak u propovijedi misnog slavlja koje je za sudionike kampa mladih u organizaciji Družbe misionara Srca Isusova predvodio u utorak 28. srpnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru. Krčki biskup pohodio je osamdeset mladih iz brojnih zemalja svijeta koji su predvođeni petoricom svećenika, među kojima su i vicerektor riječke bogoslovije o. Marko Stipetić i rektor Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati Domagoj Matošević, boravili u kampu Pine beach u Pakoštanima, te je s njima proveo cijeli taj dan u razgovoru i upoznavanju. “Svaki dan slavimo misu, a u čitanjima je poruka za svaku kategoriju vjernika i za svakog čovjeka. Mojsije podiže šator u narodu. Taj šator je znak Božje blizine i Božje vječne želje da boravi s čovjekom, da boravi u čovjeku. To je najava onoga što će se dogoditi u Isusu Kristu, kad Ivan u proslovu evanđelja kaže da je Bog udario svoj šator među nas. Šator je Božja prisutnost”, rekao je mons. Petanjak, istaknuvši – jedino mjesto u kojem se Bog dobro osjeća je čovjek. No, između Božje želje i ljudske stvarnosti postavio se grijeh. Zato Mojsije ne podiže šator u taboru, gdje su ljudi, nego izvan tabora, da pokaže kako Bog ne može živjeti s narodom, ako narod to ne želi. Prije toga, dok je Mojsije bio na brdu Sinaj da primi deset zapovijedi, oni su napravili zlatno tele. “Bog želi biti s čovjekom. Ali ako to čovjek ne želi, onda čovjek Boga stavlja u podstanare, gura Boga iz svoje sredine. Unatoč tome što Boga neprestano guramo iz svoje sredine, on želi ostati s nama. Zato je blizu”, rekao je biskup Petanjak, dodavši da je Bog blizu i mladima u kampu u duhovno-rekreativnom zajedništvu. Biskup je istaknuo kako je veličina Boga u njegovom čekanju na promjenu čovjeka. “Kad se budete obratili i progledali, ja sam tu, koji vas čekam. Velika karakteristika Boga je strpljivost. Bog strpljivo čeka naše obraćenje i naš povrat. Bog objavljuje sebe iz gorućeg grmlja, kao kad je pozvao Mojsija, kad je pobjegao, da se vrati u Egipat. Objavljuje mu da je Jahve Bog koji živi, ‘Ja sam koji jesam’. U naviještenom čitanju opet objavljuje ime – Jahve – Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i dobrotom. To je Božje ime. Bog je milosrdan, milostiv i strpljiv”, pojasnio je mons. Petanjak. Istaknuo je kako je kod Boga nesrazmjer u omjeru milosrđa i kazne. Božja riječ kaže da Bog iskazuje milosrđe tisućama generacija, a kaznu na djeci do trećeg i četvrtog koljena, dakle, nekoliko generacija, naspram onih tisuću. “Netko će pitati, zašto bi dijete bilo krivo za moj grijeh, unuk ili praunuk? Ne radi se toliko o kazni, nego o tome, da nitko od nas ne može reći ‘Ja griješim i to je moj problem’. Nije istina. Tvoje dobro djelo ostavlja traga na onima s kojima živiš. I tvoje loše djelo ostavlja traga na onome s kime živiš. Ako si zao, činiš grijeh, onda ćeš grijeh prenositi na potomstvo. Odgajat ćeš i potomstvo da živi daleko od Gospodina Boga. O tome se radi. Dakle, nikad nemoj reći, ‘Živim kako hoću, i što se to koga tiče’. Jer će se tvoj život odraziti i na tvojim potomcima, na osobama s kojima živiš, na poslu, školu i situacijama u životu”, poručio je mons. Petanjak. Istaknuo je i kako milosrđe koje Bog očituje, pokazuje i Isus kad učenici žele ići čupati kukolj. “Isus kaže, ne treba čupati. To je opet Božja strpljivost. Opet Bog čeka, kao u Starom zavjetu, hoće li se čovjek obratiti i promijeniti. Umjesto da budemo jako zabrinuti kako treba iščupati zlo u ovom svijetu, naglasak je na, Nemoj ti postati zao. Nemoj ti postati kukolj. Nego ti budi pšenica koja će moći hraniti i postati kruh, odgajati i voditi na pravi put one s kojima živiš”, poručio je mons. Petanjak, zaključivši: “Budimo uvijek sposobni sijati, dobro sijati, a ne čupati. Čupati je Isus ostavio za kraj. To pripada Bogu. On će odijeliti što je dobro, što je zlo, on će iščupati zlo. Na nama je da sijemo, uvijek dobro sjeme sijemo. Tako ćemo i sami biti plodno tlo na koje Bog želi posijati svoju riječ”.
Mons. Petanjak je u pratnji mladih u kampu poslijepodne toga utorka ušao i u bungalove izrađene od trske gdje su sudionici smješteni. U skladu sa svojom kapucinskom karizmom, izrazio je zadovoljstvo susretom s tim naizgled skromnim prostorom čiji bungalovi odišu jednostavnošću. Njihov vanjski izgled i uređenje govori da je to u svijetu visokih tehnologija i opremljenosti, jedinstveni smještaj. Unutrašnjost bungalova je opremljena krevetima s posteljinom i policama za odjeću, bez električne energije i sanitarija, za potpuni ugođaj ljetovanja u prirodi. Svojom konstrukcijom omogućuju prirodnu prozračnost i ugodan boravak u vrućim ljetnim danima. Smješteni u hladovini visoke borove šume, odmor su u prirodi svima željnima odmaka od moderne svakodnevnice.
Sudionike kampa prigodnim pismom pozdravio je i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. “Hvale je vrijedna inicijativa MSC kampa za mlade koja djeluje odgojno, socijalno i duhovno, s naglaskom na one kojima je to najpotrebnije. Promicanje vjerskih istina i vrednota nije stvar samo deklarativnosti, nego osvjedočenog prijenosa vjere u svakom trenutku života. Dobro je što misionari Srca Isusova to svjedoče diljem svijeta i prepoznaju Krista u najmanjima od njegove braće”, poručio je mons. Puljić, istaknuvši kako činiti dobro znači biti urezan u Presveto Srce Isusovo i biti zapisan u dlanove njegove ruke. Nadbiskup Puljić izrazio je radost zbog dolaska mladih u Pakoštane, poželio je plodan rad misionarima Srca Isusova i uputio blagoslov svima o kojima skrbe.
Misionari Srca Isusova u Hrvatskoj djeluju od 1998. g. Hrvatski ogranak pripada Južno-njemačko-austrijskoj provinciji sa sjedištem u Salzburgu, a osobito djeluju u župama Riječke nadbiskupije i odgoju budućih svećenika. Uz posvećene osobe, aktivna je i Zajednica laika MSC-a koja u Hrvatskoj nosi naziv MSC Obitelj. Oni polažu privremena, zatim vječna obećanja, da će živjeti duhovnost misionara Srca Isusova. Njihovo poslanje za cijeli svijet želi nasljedovati Krista koji je najbolji primjer kako i koliko se ljubi Boga i čovjeka. Misionari navještaju da Bog ima srce za svakog čovjeka, bezuvjetno darujući ljubav, osobito služeći najsiromašnijima. U otkrivanju Krista u drugima žele svjedočiti ljubav Božjeg Srca na zemlji i živjeti srcem koje se oblikuje u Srcu Isusovu. Redovničku zajednicu Misionara Srca Isusova osnovao je svećenik Jules Chevalier 1854. g. u Francuskoj, u okolnostima vjerske mlakosti, sebičnosti i nevjere. Želeći Božju ljubav učiniti razumljivom svim ljudima, 1881. g. šalje prve misionare Srca Isusova u Papua – Novu Gvineju, nakon čega se Kongregacija širi u mnoge zemlje svijeta. Sada oko tri tisuće članova djeluje u više od pedeset i pet zemalja na šest kontinenata, samostalno ili sa sestrinskim redovima: Kćerima Gospe od Presvetog Srca, Misionarskim sestrama Presvetog Srca Isusova te laicima MSC-a. Zajedno čine višemilijunsku međunarodnu “Obitelj Chevalier”, uz geslo “Neka je posvuda ljubljeno Presveto Srce Isusovo! Uvijeke!” Žive jednostavnim životom, u služenju šireći radost uvjerenog i oduševljenog misionara Srca Isusova.