Bleiburg, 14. 5. 1995. (IKA) – “Bleiburg 1945-95. Molimo – opračtamo – nadamo se”, bilo je geslo mise zadučnice u povodu pedesete obljetnice stradavanja viče tisuđa razoružanih i zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, koje su u svibnju 1945, partizanske snage ubile na Bleiburčkome polju u Austriji, te za viče desetaka tisuđa žrtva ubijenih na “križnim putevima”. Koncelebriranu misu, na kojoj je sudjelovalo viče tisuđa vjernika iz Hrvatske i inozemstva, te dvojica sveđenika koji su preživjeli “križni put”, predvodio je u Bleiburgu voditelj Hrvatskoga pastoralnog centra u Klagenfurta fra Sebastijan Goleniđ. Nakon mise, na kojoj je sudjelovao i predsjednik hrvatskoga Sabora dr. Nedjeljko Mihanoviđ, te predstavnici politi~kih stranaka i kulturnih ustanova, predsjednik mečihata Islamske zajednice ćevko Omerbačiđ molio je i za muslimane ubijene u Bleiburgu. Muftija ćevko Omerbačiđ je posebno istaknuo da zajedni~ka žrtva Hrvata i Muslimana u svibnju 1945, treba pridonijeti boljiim odnosima i razumijevanju tih dvaju naroda danas, posebno u Bosni i Hercegovni. U povodu bleiburčke tragedije, u Zagrebu i Bleiburgu održan je mešunarodni simpozij na kojemu je bilo rije~i o bleiburčkim žrtvama, križnim putevima, speoločkim nalazima na mjestima masovnih grobnica i zatiranju groblja na kojima su bile pokopane žrtve.
Mise zadučnice za žrtve Bleiburga održane su u svim hrvatskim i bosankohercegova~kim katedralama.
U svibnju 1945, viče stotina tisuđa hrvatskih vojnika (pripadnika ustačkih snaga, te regularne hrvatske vojske) i civila krenulo je prema Austriji, kako bi se predali savezni~koj vojsci. Zapovjednik engleskih snaga u Austriji, predao je razoružane vojnike i civile partizanskim snagama pod zapovjedničtvom Koste Naša. Poslije je Kosta Naš posvjedo~io da je zarobljeno oko 234.000 vojnika (Hrvata, Muslimana, Srba i Slovenaca), mešu kojima je bilo oko 150.000 Hrvata. Dio zarobljenika ubijen je odmah u Bleiburgu, a ostatak je vošen na tzv. “križne putove” po veđim mjestima u Jugoslaviji, te ubijan. Samo je mali dio zarobljenika preživio. Ubijani zarobljenici pokapani su u masovne grobnice, te je o njima bilo zabranjeno govoriti u javnosti. Jedan od prvih inozemnih povjesni~ara koji je pisao o bleiburčkoj tragediji bio je grof Nikolaj Tolstoy. Mešu ubijenim zarobljenicima bilo je i mnogo civila, te majka s djecom. Prema novim istraživanjima, mešu bleiburčkim žrtvama bilo je 118 sveđenika, 72 bogoslova te 30 ~asnih sestara.