U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Željko Nestić, vlč. Zvonko Vuković, vlč. Krunoslav Kolar te karmelićani o. Tadej Perica, o. Dario Tokić, o. Ivan Pleše, o. Krešimir Bahmec i o. Juraj Marinković. Poslužitelji kod oltara bili su ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.

Na početku misnoga slavlja biskup Gorski uputio je riječi utjehe okupljenim vjernicima, osobito članovima obitelji pokojne redovnice – njezinoj majci, bratu i sestri – kao i sestrama karmelićankama. Izrazio je osobnu sućut, ali i sućut zagrebačkog nadbiskupa, te podsjetio da kršćani tuguju s nadom u Kristovo uskrsnuće.

„Kad netko napusti ovaj svijet u 44. godini života, kao s. Irena, često se kaže da je prerano otišao. No, kao što je Marta rekla Isusu: ‘Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro’, tako i mi znamo da je Krist izvor života i temelj naše vjere“, poručio je biskup Gorski, naglasivši kako je s. Irena dosegla puninu vječnosti u koju vjeruju svi kršćani.

Podsjetio je i na riječi proroka Izaije: „Smrt će biti uništena zasvagda“, ističući kako ljudska čežnja za Bogom ne prestaje. „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaša vjera“, citirao je svetog Pavla, napomenuvši kako uskrsnuće daje smisao životu, žrtvi i ljubavi.

Govoreći o životnom putu s. Irene, istaknuo je da je njezina vjera bila duboka i autentična. „Kao medicinska sestra brinula se za bolesnike, a ulaskom u Karmel odlučila se potpuno posvetiti Kristu. Shvatila je da je duh ono što vrijedi i što živi. U tom predanju može se prepoznati i misao Majke Regine Terezije Trbljanić: ‘Duhovni život je najdublji izvor sreće’“, rekao je biskup.

Dodao je kako se s. Irena odvojila od svijeta, ali ne i od ljudi – u tišini klauzure živjela je molitvenu blizinu s ljudima i njihovim potrebama. „Za života bila joj je potrebna vjera. Sada, kada je vjera prestala, ostaje ljubav“, kazao je biskup Gorski.

Na kraju propovijedi zahvalio je s. Ireni i svim sestrama karmelićankama na njihovoj duhovnoj službi za Crkvu. „Uvjeren sam da ako sestre ušute, nestat će duhovne snage. Plodove molitve ne vidimo, ali Bog zna koliko je dobra učinjeno, koliko je duša spašeno. Poziv s. Irene na ovakav život bio je njezin najveći dar Crkvi. Hvala i njezinoj obitelji. Znajte, s. Irena vas nije ostavila – ono što je činila ovdje, nastavlja činiti u Nebu“, poručio je okupljenima.

Na kraju misnoga slavlja od pokojne sestre oprostila se č. majka Marija Regina Popić, OCD, zahvalivši Gospodinu na njezinu životu i službi u brezovičkom Karmelu. Ukratko je izložila njezin put vjere i predanja.

Nakon mise, biskup Gorski predvodio je sprovodne obrede, a okupljeni vjernici, rodbina, svećenici i redovnice ispratili su s. M. Irenu na posljednje počivalište. Obred je zaključen pjesmom „Salve Regina“, a biskup je uputio riječi ohrabrenja: „Kad se dijete rodi, donosi radost na zemlji. Tako i kada netko umre u Gospodinu, rađa se za Nebo – i tamo nastaje radost.“

S. Marija Irena rođena je 14. studenoga 1980. u Dortmundu, u obitelji Franje i Jele Gulan. Krštena je 1. ožujka 1981. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Dortmundu, a prvu pričest primila je 17. lipnja 1990. u Posavskim Podgajcima.

Prije ulaska u samostan, radila je kao medicinska sestra na neonatologiji u KBC-u Rebro u Zagrebu, gdje je provela pet godina. U Karmel je ušla 4. lipnja 2004., privremene zavjete položila 5. kolovoza 2007., a doživotne 1. kolovoza 2010.

S. Irena je živjela jednostavno, skrovito i predano, ispunjavajući svoje dužnosti odgovorno i savjesno. Tešku bolest podnosila je hrabro, s molitvom i predanjem. Preminula je u samostanu u ponedjeljak, 21. srpnja, u prisutnosti svojih susestara.