Poreč-Pula, (IKA) – U porečkoj bazilici u srijedu 25. svibnja misu zadušnicu za pokojnog mons. Josipa Šajinu, svećenika Porečko-pulske biskupije, koji je preminuo 23. svibnja u bolnici na Sušaku, predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan uz sudjelovanje pedesetak svećenika. U propovijedi je biskup istaknuo kako su se sabrali kako bi se misom oprostili od osobe mons. Josipa Šajine “s kojim smo bili – mnogi od nas vrlo dugo – povezani prijateljstvom, suradnjom i ljudskom blizinom te mu svojim dolaskom i nazočnošću želimo iskazati poštovanje, priznanje i zahvalnost za sve dobro koje je u životu učinio, služeći vrijedno i predano punih 47 godina u našoj biskupiji, a i izvan njezinih granica. A križ bolesti koji ga nije mimoišao, postao je osobito težak u posljednjih mjesec dana, koje je pokojnik proveo u bolnici na Sušaku, nepokretan, okružen doduše pažnjom i brigom mnogih, no ipak podnoseći svojevrsno raspeće na bolesničkoj postelji, proživljavajući na taj način i svoje čistilište, te dozrijevajući kroz patnju u potpunom predanju sebe Bogu, suobličen Kristu po patnji i nadajući se s Kristom proslavi. Prema riječima sv. Pavla: Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati, istaknuo je biskup. Pogrebne obrede na pulskom groblju također je predvodio biskup Milovan uz sudjelovanje velikog broja svećenika i vjernika.

Josip Šajina rođen je u Lanišću 29. studenoga 1933. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu i u Puli, a klasičnu gimnaziju, od 1945. do 1953., u Biskupskom sjemeništu u Pazinu. Kao bogoslov, od 1954. do 1958., studirao je na Visokoj teološkoj školi u Rijeci i Pazinu. Zaređen je za svećenika 30. ožujka 1958. u Pazinu. Od 1958. do 1962. studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je diplomirao povijest i povijest umjetnosti. Godine 1962. postaje profesorom povijesti na Srednjoj školi za spremanje svećenika u Pazinu, gdje predaje do 1978., od 1967. do 1978. obnaša i službu ravnatelja škole, a od 1968 i sjemeništa. Osim toga, od 1962. do 1965. predaje i na Visokoj teološkoj školi u Pazinu., a obnaša i dužnost tajnika Visoke teološke škole u Pazinu i biskupijskog arhivara. Godine 1978. postaje biskupijski vikar i kancelar Porečko-pulske biskupije i tu dužnost obnaša do svoje smrti. Od 1986. do 1998. profesor je crkvene umjetnosti i latinskog jezika na Teologiji u Rijeci. Od 1982. prepozit je Stolnog kaptola u Poreču. Tijekom više godina bio je ekonom biskupije. Bio je pročelnik Biskupijskog vijeća za crkvenu umjetnost i graditeljstvo, te član Vijeća za crkvene arhive i knjižnice. Od 1999. bio je ravnatelj Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, te član Dijecezanskog crkvenog sudišta.

Tijekom više je godina bio predsjednik Školskog odbora Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije. Mons. Šajina, kao profesor i ravnatelj, bio je mentor mnogim generacijama mladih ljudi, brinuo se za njihovu duhovnu i materijalnu dobrobit i to često u vremenima oskudice i neimaštine, pogotovo tijekom komunističke vladavine. Tako će ga, kao oštroumnog ali i dobrog odgojitelja i učitelja, pamtiti mnogi svećenici, ali i brojni intelektualci u Istri i izvan nje, ponikli intelektualno i duhovno u klupama pazinske škole. Školska i odgojna problematika bila je trajna ljubav i briga mons. Šajine, i na tom je polju posijao i zalijevao mnoga ljudska zrna koja danas donose plodove. Mnoge istarske crkve i sakralni spomenici duguju mons. Šajini svoj vanjski i unutarnji izgled. Kao profesor umjetnosti, s istančanim osjećajem za ono što je lijepo, jednostavno, ali i poštujući građevinske i umjetničke zakonitosti i posebnosti tipičnog istarskog podneblja, neumorno je davao savjete svećenicima i stručnjacima o tome kako spasiti i obnoviti sakralnu baštinu.