Zagreb, (IKA) – Misu zadušnicu za fra Tomislava Zdenka Tenšeka, OFMCap., na četvrtu obljetnicu smrti, u srijedu 31. kolovoza, u župnoj crkvi Sv. Mihaela u Zagrebu predvodio je provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ante Logara. Na misi su se okupili članovi obitelji pokojnika, mnogobrojni studenti i prijatelji, te vjernici župe sv. Mihaela.
U duhu misnih čitanja propovjednik je vjernike pozvao na zajedničko promišljanje o čudesnoj ozdraviteljskoj prisutnosti Boga u ljudskoj povijesti, ali i danas toliko potrebnoj svima nama. Istaknuo je kako je ona posebno potrebna nama u Hrvatskoj, jer nam se ponekad čini da je sve bolesno, sve negativno i crno. A ipak nije tako: Bog nije digao ruke od ovoga našega svijeta, pa ni od nas Hrvata, samo treba prepoznati njegovu prisutnost i njegovo, uvijek na korist čovjeka milosno djelovanje. I danas u našim sredinama, među običnim ljudima ima puno onih koji daleko od očiju javnosti i medija, skrovito i u poniznosti srca žive i svjedoče Božju dobrotu i Božje kraljevstvo, koje je Isus – kao sjeme – posijao među nas s pravom očekuje da ono izraste do punine i zrelosti u svima nama.
Vjerujem da neću pretjerati ako kažem da u broju tih malih i priprostih ljudi koji su se stavili u službu Boga i ljudi, prepoznajemo i našeg pokojnika brata Zdenka, rekao je provincijal, jer ljudski govoreći fra Zdenko je postigao veliki uspjeh kao redovnik i svećenik teolog, ali se nije ponosio ni oholio time. Bio je uvijek jednostavan i svatko mu je mogao pristupiti bez straha. Nadahnjivao se na velikim i malim ljudima Reda i Crkve poput sv. Franje, sv. Lovre Brindiškoga, sv. Feliksa Kantalicijskoga, sv. Leopolda Bogdana Mandića. Stoga unatoč brojnim obvezama koje je imao, nikada nije zapostavljao svoj redovnički život (dnevni red, molitvu, razmatranje). U tome nam je doista bio pravi primjer, podsjetio je propovjednik.
Istaknuo je i da je fra Zdenko čuo Kristov poziv da služi da bi “dobrim pobijedio zlo”, i ne samo u svijetu, nego i u nama samima, zlo koje želi prevladati nad dobrim.
Provincijala je posebno kod pok. Zdenka dojmila njegova ljubav i pozornost prema bolesnoj braći Provincije. Znao je na ljudskoj razini uspostaviti odnos povjerenja, odnos sućuti i ohrabrenja bolesnicima, podsjetio je kapucinski provincijal.
Tomislav Zdenko Tenšek rođen je 1. listopada 1943., kao šesto od osmero djece, u Zadravcu, u župi Orehovica u Hrvatskom zagorju, od oca Stjepana i majke Amalije r. Koren. Privremene zavjete položio je 20. kolovoza 1961., a doživotne 4. listopada 1967. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. u Zagrebu. Teologiju je studirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, školovanje je nastavio na poslijediplomskom studiju u Strasbourgu (Francuska). U lipnju 1971. postigao je akademski stupanj magistra (licencijat) teologije, iz specijalizacije ekumenizma na temu “Srpska pravoslavna Crkva između zapadnjaštva i slavofilizma”. Po povratku u domovinu kratko je predavao na Serafskoj srednjoj školi za spremanje svećenika Hrvatske kapucinske provincije u Osijeku, a zatim 1977. odlazi u Rim na daljnji studij na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je 25. lipnja 1981. postigao akademski stupanj doktora teologije, iz specijalizacije otačke duhovnosti, obranivši doktorski rad “Asketizam na koncilu u Gangri. Eustatije Sebastijski u sirijskom asketskom ambijentu Male Azije u IV. stoljeću” pod vodstvom Tomaša Špidlika.
U dva mandata obnašao je službu provincijala Kapucinske provincije, a u više navrata bio je zamjenik provincijala i definitor. Godine 1993. imenovan je sucem u kauzi sluge Božjega o. Ante Antića. Bio je i predstojnik Instituta za teološku kulturu laika te član povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, kao i član Vijeća za nauk vjere pri HBK. Početkom akademske god. 1984/85. predavao je na Institutu za teološku kulturu laika pri KBF-u u Zagrebu, a od 1990/91. član je profesorskoga zbora Papinskoga sveučilišta Antonianum u Rimu. Na KBF-u u Zagrebu počeo je predavati 1991/92. kao asistent pri Katedri kršćanske literature i kršćanskoga nauka kolegij “Patrologija i povijest teologije”. Od 1991/92. predavao je na KBF-u Patrologiju i Povijest teologije, Uvod u misterij Krista i povijest spasenja, Povijest dogmi i Povijest teologije, ali neko vrijeme i Ekumensku teologiju, Istočno bogoslovlje. Godine 1998. imenovan je pročelnikom te katedre, a od 2001., pa sve do smrti, bio je glavni urednik teološkoga časopisa “Bogoslovska smotra”. Godine 2004. izabran je za redovitoga profesora na KBF-u, a godinu kasnije za dekana tog fakulteta. Ponovno je izabran u drugom mandatu nekoliko mjeseci prije smrti.
Preminuo je 31. kolovoza 2007. godine u Zagrebu.