Misa zadušnica za biskupa Srećka Badurinu i poginule hrvatske branitelje
Misa zadušnica za šibenskog biskupa Srećka Badurinu i poginule hrvatske branitelje
Šibenik (IKA )
Šibenik, (IKA) – Šibenski biskup Tomislav Rogić u nedjelju 17. rujna, u katedrali svetog Jakova predvodio je misu zadušnicu za šibenskog biskupa Srećka Badurinu koji je preminuo na današnji dan 1996. godine. Euharistiju je slavio i za sve poginule branitelje. Uz biskupa koncelebrirao je župnik katedrale don Krešimir Mateša i umirovljeni biskup Ante Ivas. Među brojnim vjernicima na slavlju je sudjelovao i velik broj hrvatskih branitelja, te predstavnika civilnih vlasti. Među njima je bio šibensko kninski župan Goran Pauk i načelnik Policijske uprave šibensko kninske Ivica Kostanić.
“Ovoga dana okupila su nas sjećanja na one koji više nisu s nama, napustili su ovaj, nama znani, svijet. Okupila su nas sjećanja na ono što su Šibenik i njegovi stanovnici proživljavali pred 26 godina u vrijeme „Rujanskog rata”. Okupila su nas sjećanja na ljude koji su obilježili vrijeme stradanja, vrijeme rata i razaranja. Pogubno vrijeme, zlo vrijeme, vrijeme kušnje ali i pokazivanja pravog lica – osobnosti – čovječnosti i nečovječnosti. U tom teškom vremenu trebalo je ostati uspravan, trebalo je – kao što uvijek treba – ali tada posebno, jer je iskušenje najveće, trebalo je ostati čovjek. Trebalo je pokazati što ti je najvažnije i za što si se spreman žrtvovati, braniti ono što najviše voliš: svoj grad, obitelj, Domovinu i vjeru – da i tada može pobijediti ljubav, makar uz visoku cijenu. Prepoznajete da su u ovim riječima i hrvatski branitelji koji položiše život na oltar Domovine braneći grad od agresora i pokojni biskup Srećko Badurina”, kazao je u homiliji biskup Tomislav Rogić.
Spominjući se biskupa Srećka Badurine biskup Rogić citirao je nedavno objavljenu knjigu o velikim Lunjanima s otoka Paga. U njoj su o biskupu Badurini svjedočili biskup Ante Ivas, biskup Mile Bogović i svećenik Mario Kosić. “Biskup Ante piše: Bog nam ga je poslao baš kad nam je trebao takav čovjek, vjernik, svećenik, biskup: Velik za velike i presudne događaje naše vjerničke, biskupijske i domovinske povijesti u koju smo upravo ulazili. U svim tim događajima bio je zaista Osoba – velika- zrela – odgovorna. Znak veličine je životom stajati iza svoga uvjerenja, svoje vjere, u miru i nemiru, u dobru i zlu, pred malim i velikim, moćnim i nemoćnim, pred prijateljem i neprijateljem, istomišljenikom ili ne. Takav je bio biskup Srećko. Biskup Bogović piše: Biskup Srećko nametnu se spontano kao lik čovjeka koji je svojim životom formulirao jedan životni stav svakome shvatljiv i za svakog poželjan: na koji način danas biti pravi čovjek, rodoljub i vjernik. To su za njega bile temeljne životne vrednote u kojima se ne smije zakazati. Tko ga je poznavao mogao je uočiti da je nepatvoreni rodoljub, Hrvat od glave do pete. U vrijeme Domovinskog rata, kada smo imali previše moćnih neprijatelja, a tako malo prijatelja, iz njegova lica i kroz njegove riječi zračila je duboka patnja zbog nevolja njegova naroda i njegove Hrvatske. Ali ni tada iz njegovih usta nije izišla nasilnička ili osvetoljubiva riječ protiv drugih naroda. Čovjek i vjernik u njemu neprestano su oplemenjivali njegove rodoljubne osjećaje. Nama koji smo s njime sudjelovali na vrućim ekumenskim i međureligijskim razgovorima u vrijeme Domovinskog rata, bio je svojim uravnoteženim prosudbama visoka norma koju mi ni s mnogo truda nismo dosezali. Nikada se nije dao izazvati, niti je druge svojim riječima izazivao. Cijenili su ga i „oni drugi” – i onda kad su se i u stavovima i u riječima razilazili. Svećenik Mario, koji je s njime dijelio najteže trenutke, kada je bila „ranjena” – pogođena i sama katedrala, piše: Biskup Srećko znao je nadići bilo koji trenutak. Bio je mudri upravitelj svojih riječi i djela. Ni u najtežim trenucima, a niti u najopuštenijim, nije izgovarao neopreznu riječ. Ne mogu reći da mi je bio učitelj, jer smatram da nisam bio dobar učenik. Bio je čovjek Božji, te sam ponosan što sam dio života boravio u njegovoj blizini”, citirao je biskup Rogić.
“Danas smo ispunjeni ponosom i zahvalom žrtvama na kojima počiva naša sloboda! Sve što danas gradimo i radimo, svi naši uspjesi mogući su jer je netko prije nas imao hrabrosti i ljubavi žrtvovati se za nas. Nisu gledali sebe, nisu čuvali svoj život nego su darovali svoj život da bi ga drugi imali. Ma na kakve probleme danas nailazili, ma sa čime se danas mučili – mi ipak gradimo našu Domovinu, gradimo bolji život za naše i buduće generacije, a to možemo zahvaljujući velikodušnosti poginulih branitelja i redarstvenika. Svaki naš uspjeh i svako bolje danas i sutra čini i njihove žrtve vrednijima. Zato je na nama odgovornost da uvijek iznova oplemenimo naše živote jer su s time i njihove žrtve opravdane. Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrednijima”, poručio je biskup Rogić govoreći o žrtvama branitelja.
Osvrnuo se i na nedjeljno evanđelje koje govori o oproštenju. Oprost je Božanski lijek. Oprostiti jer Bog oprašta, jer je Bog sama ljubav i na sebe uzima žrtvu križa da nama daruje oproštenje zauvijek. Potrebni smo oproštenja, a opraštajući činimo djela Božja. U Oče našu molimo: otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim. To nije poniženje ili znak slabosti, to je uzvišenje i preduvjet da nas mržnja, zlo ne zarobi, za život nesposobnim učini. Dobrota pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju. To je škola Isusa Krista koju pohađamo čitav svoj život, kazao je šibenski biskup.