Pribić, (IKA) – Na 14. obljetnicu smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, 11. ožujka, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac u zajedništvu s četvoricom svećenika predvodio je svečanu misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Siksta, kardinalove rodne župe Pribić. U propovijedi biskup Jezerinac istaknuo je da kada se spominjemo 14. obljetnice kardinalove smrti, moramo priznati da je prije svega bio ne samo velik čovjek, nego i veliki nadbiskup, koji se može staviti uz bok blaženog kardinala Stepinca. Podsjetio je ukratko i na Kuharićev život, kazavši kako je on bio od samog spomena mogućnosti da bude zagrebački nadbiskup, nepoćudan ondašnjim komunističkim vlastima, koje su, opravdano, strahovale, da bi on mogao poći stopama kardinala Stepinca. Kad je umro, njegovo tijelo bilo je izloženo u kapeli Nadbiskupskoga duhovnog stola. Kolone njegovih štovalaca, koji su došli iskazati mu posljednju počast, dovoljno pokazuju tko je bio kardinal Kuharić. Upravljao je Zagrebačkom nadbiskupijom u teškim vremenima komunističkog režima koji se okomio na Crkvu, posebno na kardinala Stepinca, podsjetio je biskup Jezerinac. Kardinal Kuharić je poput proroka dizao glas u obrani Stepinčeve nevinosti i u obrani Katoličke Crkve. Svake godine 10. veljače u prepunoj zagrebačkoj katedrali kardinal Kuharić branio je istinu o blaženom kardinalu Stepincu. Vjernici su u njemu našli čvrsti oslonac i pravi melem na ranu, noseći u srcu ne samo izmučenu nego i iseljenu Hrvatsku. Svuda je budio nadu, gdjegod je išao. To i danas dobro pamte starije generacije Hrvata, posebno u Australiji, Kanadi, Americi, Argentini i drugim državama i kontinentima svijeta gdje žive Hrvati.
Teško mu je pala na srce okupacija Hrvatske od strane srpsko-crnogorske vojske. Često se susretao s predstavnicima pravoslavne vjere, tražeći pomoć da se smire ratne strasti. Nekadašnjem svojem učitelju u Pribiću Ferdi Suhodobniku, koji je kasnije živio u Kaliforniji, pisao je 1995. godine: “Sigurno slušate i gledate o događajima u Hrvatskoj da je oslobođena Banija, Kordun, Lika i Dalmatinska Zagora. Bit će mnogo posla da se omogući prognanicima povratak jer razorene su crkve i kuće. Ali u ruke Božje! Molimo za pravedan mir”. U prvim danima okupacije Hrvatske, krenula su i hodočašća hrvatskih branitelja na Mariju Bistricu i na međunarodno hodočašće u Lurd, što je kardinal veoma podržavao. “Kad me je HBK godine 1991. imenovala ravnateljem Dušobrižništva za Hrvatsku vojsku i policiju, zamolio sam kardinala Kuharića da predvodi hodočašće na Mariju Bistricu. U tim je prigodama govorio da ‘naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom… naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko'”, istaknuo je biskup Jezerinac. Dodao je da sluga Božji kardinal Kuharić nije bio nekim ljudima po volji, kao ni Isus Krist, bio je također meta i prepreka nevjernicima, koji su mu dok je bio u župi u Rakovu potoku (1945.) postavili zamku da ga ubiju, ali im je izmakao. Spominjući se blažene smrti kardinala Kuharića, mi se spominjemo prije svega njega ne toliko kao sina pribićkog kraja i hrvatskoga naroda, na kojega smo ponosni, nego i njegova pastirskog služenja Crkvi u Hrvata, kao svetog i zauzetog Božjeg nadbiskupa, za kojeg se nadamo da će uskoro biti ubrojen među blažene. Njegov sveti život, koji je bio prožet evanđeljem, prepoznali su i mnogi nevjernici u našem društvu te predstavnici drugih religija, o čemu svjedoče brojna pismena svjedočanstva sućuti prigodom njegove smrti. Kardinal Kuharić bio je čovjek vjere, mislilac i propovjednik. Narod ga je rado slušao. Potkraj života kod kardinala Kuharića ispunile su se tri velike želje: uspostava slobodne i samostalne Hrvatske države, dolazak Sv. Oca u Hrvatsku i proglašenje blaženim kardinala Stepinca, rekao je mons. Jezerinac. Podsjetio je da je kardinal Kuharić bio veliki štovatelj Majke Božje, za koju je govorio da je “ona dar, ona je majčinsko srce kroz koje je Bog sebe htio darovati čovjeku. Ona je majčinsko srce koje čuva i vodi Bogu. Ne možemo zamisliti Crkvu bez Djevice i Majke Marije”.