Split, 19. 3. 2002. (IKA) – U katedrali Sv. Dujma u Splitu, misu za blagopokojnog kardinala Franju Kuharića, osam dana poslije njegove smrti, 18. ožujka, služio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, zajedno s generalnim i pastoralnim vikarima, zamjenikom provincijala franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kanonicima prvostolnog kaptola te tridesetak splitskih svećenika. I vjernici su, svojim sudjelovanjem u veliku broju na misi, iskazali našem kardinalu svoju ljubav i zahvalnost.
Na početku bogoslužja nadbiskup Barišić je primijetio da nas je i ovog puta, kao i mnogo puta prije, okupio naš Kardinal, prvi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije u slobodnoj Hrvatskoj, čovjek kojeg smo rado slušali i imali u svojoj sredini, koji je rado dolazio na jug Hrvatske.
U svojoj propovijedi nadbiskup Barišić istaknuo je da je kardinal Kuharić obilježio naše vrijeme u nacionalnom i vjerskom smislu. Njegova odgovornost za Crkvu i narod bila je prožeta vjerom. A prisjećajući se posljednjega susreta s blagopokojnim kardinalom, podsjetio je da je kardinal Kuharić bio pomno praćen i obilježen sa strane komunističkih vlasti. No, ostao je zvijezda koja svijetli, svjetionik i smjerokaz vjernicima i svim ljudima dobre volje. Doživio je i tri posebno radosna događaja: međunarodno priznanje Hrvatske, dolazak Svetoga Oca u Hrvatsku, i proglašenje kardinala Alojzija Stepinca blaženikom. Mnogo je pridonio u svim tim našim uspjesima. Bio je trideset godina kao jerihonska truba koja je poljuljala debele zidove komunizma. Svojom vjerom i radom ugrađivao je iste vrednote i u nove temelje naše domovine. Stalno je ponavljao da ne može dugo opstati ono što je nepravedno, te je bio siguran da će za života doživjeti ostvarenje tisućljetne narodne čežnje za vlastitom državom. A kad je Sveti Otac došao u Hrvatsku, prosuzio je od radosti, ističući kako je naša sloboda omogućila taj dolazak. Bile su to suze svih naraštaja koji su željno iščekivali taj događaj, da nam dođe najdraži gost. Proglašenje blaženim Alojzija Stepinca bilo je za njega posebno radostan događaj, jer je bio duhovni njegov nasljednik. Bio je uronjen u otajstvo spasenja u čemu mu je bio uzor i primjer bl. Alojzije. U svojoj riječi i životu ga je #!utjelovio#! te mu je njegovo proglašenje blaženikom bilo i najveća nagrada. Kao velika čovjeka vjere, papa Ivan Pavao II. pozvao je na proslavu svoje 50. godišnjice misništva. Tada je kazao da je njegov svećenički život Isus Krist koji je uskrsnuo i koji je život. To je i sinteza njegova života i njegova oporuka. Trebalo bi stoga naučiti napamet i moliti njegovu oporuku, jer je to ispovijest vjere i molitva.
Na kraju je nadbiskup Barišić zahvalio kardinalu Kuhariću u ime umirovljenih nadbiskupa Frane Franića i Ante Jurića, svih svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika za sve što je bio i značio našoj domovinskoj Crkvi, posebno Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Na misi je pjevao mješoviti katedralni zbor pod vodstvom mo. don Šime Marovića, a uz orguljsku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. Za vrijeme prinosa darova prvi put je izvedena skladba mo. Marovića “O nado naša, cjelove”, himan za pokojničko bogoslužje posvećen kardinalu Kuhariću. (j03489hr/mm/kj)