Misa zadušnica za nadbiskupa Antona Tamaruta

Rijeka, (IKA) – U riječkoj katedrali Sv. Vida 30. lipnja je riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio misu zadušnicu za riječko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta, koji je preminuo 28. lipnja 2000. godine. Koncelebrirali su generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić, profesori Teologije u Rijeci te petnaestak redovničkih i dijecezanskih svećenika nadbiskupije. Nadbiskup Devčić rekao je kako pokojni nadbiskup Tamarut nije samo učio i propovijedao, nego se i trsio da živi ono što propovijeda, da vjeru pretoči u život i djela. Stoga je na misi zadušnici u homiliji, kao što je bio običaj i proteklih godina, pročitana riječ pokojnog nadbiskupa iz jedne od njegovih propovijedi. “Nije dosta reći: ja vjerujem, nego je potrebno po vjeri živjeti: Sv. Jakov apostol nam u svojoj poslanici veli: Vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi. Tako će roditelji pokazati svoju djelotvornu vjeru ako se zalažu svim svojim silama da tu vjeru prenesu na svoju djecu. Svi se slažemo, svima nam je jasno da se dobri roditelji brinu za svoju djecu tako da im priskrbe hranu i odijelo, da im pruže bar osnovnu naobrazbu, a po mogućnosti i onu srednju i višu naobrazbu, kako bi kasnije u društvu mogli zauzeti što je moguće više mjesto. Roditelji kupuju za svoju djecu njive, grade im kuće, stječu za njih i ostala materijalna dobra. Sve to čine jer ljube svoju djecu, jer žele dobro svojoj djeci, jer žele koliko mogu više obogatiti svoju djecu. No, pitamo se je li to jedino i pravo bogatstvo? Trebamo se pritom sjetiti Isusovih riječi: Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svome nauditi?. A pravi život koji ne prestaje, koji je vječan proizlazi iz vjere, plod je vjerničkog života. I zato će pravi kršćanski roditelji učiniti sve da svojoj djeci prenesu bogatstvo vjere. Ako to ne čine teško griješe i prema Bogu koji im je dao djecu i prema samoj djeci kojoj uskraćuju to veliko bogatstvo. Kršćanski su roditelji dužni učiniti sve da kršćanski odgoje svoju djecu. Koliko se brinu za kršćanski odgoj svoje djece, toliko sami pokazuju kakvi su vjernici i koliko vjeruju”, riječi su koje je pokojni nadbiskup Tamarut izrekao u homiliji jedne korizmene nedjelje 1997. godine.