Dubrovnik, (IKA) – Misa zadušnica za blagopokojnog papu Ivana Pavla II. u nazočnosti mnoštva vjernika slavljena je 10. travnja u dubrovačkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić u koncelebraciji s desetak svećenika, dekana, gradskih župnika i svećenika redovnika koji djeluju na području Gradske župe. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem prof. Margit Cetinić.

Na početku mise sav puk je zapjevao Papinu pjesmu “Krist na žalu”, a biskup Puljić priopćio je vjernicima kako je dan nakon Papina ukopa pohodio njegov grob u bazilici Sv. Petra, gdje se, uz ostalo, pomolio za Dubrovačku biskupiju i njene vjernike.

Evanđelje po Luki navijestio je biskupov tajnik don Petar Palić, a molitvu vjernika je predmolio katedralni župnik Stanko Lasić. Nakon mise, pjesmu, koju je zbor od stotinu djece pjevao Svetom Ocu 6. lipnja 2003. pred crkvom Sv. Vlaha, otpjevala je djevojčica Ana Marija Mazarekić i podsjetila još jednom na taj nezaboravan dan.
U propovijedi je biskup Puljić istaknuo kako je Ivan Pavao II. bio Papa osobitih darova, te da je on sam dar Duha Svetoga Crkvi i našem vremenu.

Podsjetio je također kako je Papa bio strastveni sportaš i planinar, a njegov je “sportski mač” bio uperen protiv idola našeg vremena, protiv svijeta koji bježi od Boga. Zato su njegova misijska putovanja bila brojna, misionarska tjeskoba veoma istaknuta, a molitva i vapaji za spasenjem vrlo jaki i uočljivi. A njegova je zanimljiva pojava nudila određene kontraste: djelovao je ponizno i skromno, ali i snažno i zauzeto, poput proroka koji prokazuje i osuđuje. Bio je čovjek istinske osobne molitve i pobožnosti, tišine i samoće, ali i voditelj i organizator javnih nastupa i velikih masovnih okupljanja, podsjetio je biskup, napomenuvši kako je Papa osuđivao činjenicu što je “grijeh stekao pravo građanstva”, a otpisivanje Boga ušlo je u “program ljudskog umovanja”.

Stoga je bio vrlo kritičan prema suvremenim filozofskim zastranjenjima, odvažan u susretima sa svjetskim moćnicima, apostolski zagrijan za navještaj istine, neustrašiv i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi, a posebice prema dva sustava, koja su vladala i još vladaju svijetom: onom na istoku koji je Boga prekrižio i odbacio, kao i onom na Zapadu koji gradi svijet bez Boga. U prvom krugu Papina zanimanja bile su obitelji, mladi i bolesnici koji su bili njegovi vjerni slušatelji, uzdanica i snaga. Zbog toga se nije umarao braniti svetost života i boriti protiv svakojakih manipulacija kojima su oni danas izloženi. Njegova obrambena antropologija sastojala se od obrane Božjih prava, obrane dostojanstva čovjeka i obrane prava naroda. Drugi krug, kojem se često obraćao, činili su oni koji oblikuju javno mnijenje: državnici, političari, znanstvenici, kulturni djelatnici i djelatnici u sredstvima priopćavanja. Treći krug se sastojao od biskupa, svećenika i Bogu posvećenih osoba kojima se tijekom svog pontifikata najmanje tri puta godišnje obraćao. Htio je žarko da budu na razini svoje zadaće, da sveto žive i sa svetinjama sveto ophode, da budu kritička svijest među ljudima koji “bježe od Boga” i nastoje graditi ovozemaljski grad bez transcendencije. Stoga se nije umarao poticati duhovne osobe neka budu vidljivi znak i djelotvorni kvasac u svijetu, te sol zemlje koja je, nažalost, obljutavila. A četvrti krug u kojem se očitovala Papina aktivnost jest njegova briga oko svetosti Crkve, oko štovanja onih koje je Crkva uzdigla na čast oltara, te uvažavanje vjerničkog osjetila prozvanog #!#!sensus fidelium#!#!.

Biskup je na kraju ukazao i na poštovanje i zahvalnost Dubrovnika Svetom Ocu zbog njegova pohoda 6. lipnja 2003., izrazivši ujedno nadu kako “sada svi imamo moćnog zagovornika kod Boga”.